U znanstvenome centru „Matteo Ricci“ u Rimu danas je završila međunarodna konferencija
koju je Vatikanska zvjezdarnica organizirala na temu – nastajanje i razvoj galaktičnih
ploča. Na skupu je sudjelovalo oko 210 astronoma iz čitavoga svijeta, a 4. listopada
je obilježena 50. obljetnica slanja u svemir Sputnika, prvoga umjetnog satelita. Osvrnuvši
se na nova otkrića u astronomiji u razgovoru za naš radio isusovac José Funes, ravnatelj
Vatikanske zvjezdarnice, kazao je kako se u astronomiji posljednjih godina raspravlja
o tri teme: nastajanje planeta, zvijezda i galaksija. Vatikanska zvjezdarnica također
sudjeluje u astronomskome istraživanju. U svemiru postoje tri vrste galaksija: eliptične
koje imaju jajolik oblik, okrugle poput gramofonske ploče ili friganoga jajeta, te
obične koje nemaju neki posebni oblik. Otkrili smo kako nastaju i rastu okrugle galaksije.
Sada možemo svemirskim teleskopima, poput NASA-inog Galexa, promatrati ultraljubičaste
zrake, upravo smo o tome raspravljali ovih dana. Prije smo mogli promatrati samo takozvano
„vidljivo svjetlo“, koje vidimo golim okom. S radioteleskopima imamo potpuniju sliku
o galaksijama – istaknuo je otac Funes. Govoreći o razvoju svemiru kazao je kako
neke galaksije proizvode zvijezde koje su sastavljene od plina i galaktične prašine.
Zvijezde danas manje nastaju nego li prije milijardu godina. Dalje galaksije, koje
sada vidimo kad su bile mlade, pokazuju kako se oblikuju i razvijaju. O našoj galaksiji
koju nazivamo Kumova slama ili Mliječna staza, znamo dosta. Ona je dio skupine lokalnih
galaksija, kojih ima oko 40. Naša galaksija ima svoje satelite, to su manje galaksije,
a moglo bi se reći da ih je naša progutala. Isto tako znamo da je galaksija Andromeda
veoma slična našoj, može se reći da su sestre, ona nam je najbliža spiralna galaksija,
a udaljena je dva milijuna svjetlosnih godina. Teško je reći koja je galaksija od
nas najudaljenija, jer se svako toliko otkrije udaljenija. Neke galaksije možemo promatrati
kakve su bile prije 12, 13 milijarda svjetlosnih godina, to znači da do nas njihova
svjetlost stiže nakon 12, 13 milijarda svjetlosnih godina – primijetio je otac Funes.
Na upit kakve misli izaziva beskonačnost prostora, kazao je kako u svemiru ima
100 milijarda galaksija; svaka galaksija ima milijarde zvijezda, a moguće je da te
zvijezde imaju planete poput našega sunčevoga sustava. Svemir je beskrajan, toliko
velik pred njim osjećamo svoju krhkost i sićušnost naže Zemlje. To bi nas moralo potaknuti
na razmišljanje da budemo – kako je posljednjih tjedana govorio Benedikt XVI – odgovorniji
u korištenju zemaljskih dobara, da ne budemo sebičnjaci nego da mislimo i na buduće
naraštaje – zaključio je otac Funes.