Kardinal Martino u posjetu Latinskoj Americi

Crkva poznaje opasnosti i rizike s kojima se danas sučeljava demokracija: oligarhije koje smatraju neupitnim svoju nadmoć i povlastice... skupine koje se okupljaju oko činjenične vlasti, koja ne mari za slobodu građana; Pilatovu demokraciju koja na više-manje očit način ironično postupa s istinom; Neronovu ili Barabinu demokraciju, koja želi glasovanju podvrgnuti istinu, povjeravajući je uzvikivanom konsenzusu bezglave mase – kazao je kardinal Renato Raffele Martino, predsjednik Papinskoga vijeća „Justitia et pax“ otvarajući u gradu Quito, u Ekvadoru, međunarodnu konferenciju o društvenim odgovornostima upravitelja u svjetlu socijalnoga nauka Crkve i u kontekstu političke stvarnosti Latinske Amerike.
Kardinal, koji se nalazi u dvanaestodnevnom posjetu latinskoameričkome kontinentu, podsjetio je kako istinska demokracija nije samo rezultat formalnoga poštovanja pravila, nego je plod uvjerenog prihvaćanja vrednota koje nadahnjuju demokratske mjere. Demokracija bez vrednota, prema naučavanju Ivana Pavla II., a povijest to potvrđuje, lako se pretvara u otvoreni ili podmukli totalitarizam. Potom je istaknuo zahtjeve općega dobra, glavne vrednote demokracije, koje je u tijesnom odnosu s poštovanjem cjelovite promidžbe osobe i njezinih osnovnih i neotuđivih prava: obvezu mira, ispravan ustroj državnih vlasti, čvrsto pravno uređenje, očuvanje okoliša, pružanje bitnih usluga za osobe, od kojih su neke istovremeno ljudska prava, poput prehrane, stana, posla, odgoja i pristupa kulturi, prijevoza, zdravlja, slobodnoga kruženja informacija i zaštite vjerske slobode.
Govoreći o borbi protiv siromaštva, koje drži milijune muškaraca, žena i djece u uvjetima bijede i očaja, kardinal je podsjetio da Crkva sve poziva na nenasilnu borbu, bez gajenja kratkotrajnih mesijanizama i populističke demagogije, s obećanjima koja je nemoguće ostvariti. Prema socijalnome nauku Crkve – istaknuo je kardinal – borba se protiv siromaštva mora nadahnjivati na načelima solidarnosti i supsidijarnosti, koja se moraju uzajamno upotpunjavati, kako bi poticala duh poduzetništva i ne bi pala u napast da se gleda i postupa sa siromašnima kao problemom, nego da se s njima postupa kao subjektima i protagonistima nove i ljudskije budućnosti za čitavi svijet. Načelo socijalne pravde mora usmjeravati borbu protiv siromaštva, jedino se tako može izbjeći sramotni nerazmjer između bogatstva malobrojnih i bijede brojnih – zaključio je kardinal Martino.