Crkva poznaje opasnosti i rizike s kojima se danas sučeljava demokracija: oligarhije
koje smatraju neupitnim svoju nadmoć i povlastice... skupine koje se okupljaju oko
činjenične vlasti, koja ne mari za slobodu građana; Pilatovu demokraciju koja na više-manje
očit način ironično postupa s istinom; Neronovu ili Barabinu demokraciju, koja želi
glasovanju podvrgnuti istinu, povjeravajući je uzvikivanom konsenzusu bezglave mase
– kazao je kardinal Renato Raffele Martino, predsjednik Papinskoga vijeća „Justitia
et pax“ otvarajući u gradu Quito, u Ekvadoru, međunarodnu konferenciju o društvenim
odgovornostima upravitelja u svjetlu socijalnoga nauka Crkve i u kontekstu političke
stvarnosti Latinske Amerike. Kardinal, koji se nalazi u dvanaestodnevnom posjetu
latinskoameričkome kontinentu, podsjetio je kako istinska demokracija nije samo rezultat
formalnoga poštovanja pravila, nego je plod uvjerenog prihvaćanja vrednota koje nadahnjuju
demokratske mjere. Demokracija bez vrednota, prema naučavanju Ivana Pavla II., a povijest
to potvrđuje, lako se pretvara u otvoreni ili podmukli totalitarizam. Potom je istaknuo
zahtjeve općega dobra, glavne vrednote demokracije, koje je u tijesnom odnosu s poštovanjem
cjelovite promidžbe osobe i njezinih osnovnih i neotuđivih prava: obvezu mira, ispravan
ustroj državnih vlasti, čvrsto pravno uređenje, očuvanje okoliša, pružanje bitnih
usluga za osobe, od kojih su neke istovremeno ljudska prava, poput prehrane, stana,
posla, odgoja i pristupa kulturi, prijevoza, zdravlja, slobodnoga kruženja informacija
i zaštite vjerske slobode. Govoreći o borbi protiv siromaštva, koje drži milijune
muškaraca, žena i djece u uvjetima bijede i očaja, kardinal je podsjetio da Crkva
sve poziva na nenasilnu borbu, bez gajenja kratkotrajnih mesijanizama i populističke
demagogije, s obećanjima koja je nemoguće ostvariti. Prema socijalnome nauku Crkve
– istaknuo je kardinal – borba se protiv siromaštva mora nadahnjivati na načelima
solidarnosti i supsidijarnosti, koja se moraju uzajamno upotpunjavati, kako bi poticala
duh poduzetništva i ne bi pala u napast da se gleda i postupa sa siromašnima kao problemom,
nego da se s njima postupa kao subjektima i protagonistima nove i ljudskije budućnosti
za čitavi svijet. Načelo socijalne pravde mora usmjeravati borbu protiv siromaštva,
jedino se tako može izbjeći sramotni nerazmjer između bogatstva malobrojnih i bijede
brojnih – zaključio je kardinal Martino.