Opća audijencija srijedom

Danas je papa Benedikt XVI. na generalnoj audijenciji nastavio svoje razmišljanje o svetome Ivanu Zlatoustom. Nakon razdoblja provedenoga u Antiohiji, 397. godine Ivan je imenovan biskupom u Carigradu, glavnome gradu Istočnoga rimskog carstva. Od samoga početka je planirao reformu svoje Crkve: siromaštvo biskupske palače moralo je biti primjer za sve - kler, udovice, monahe, dvorjane i bogate. No, nažalost ne mali broj njih - uvrijeđen njegovim prosudbama - udaljio se od njega. Vrlo je skrbio za siromašne, pa je zato nazvan i "Skupljač milostinje". Zapravo, kao brižni upravitelj uspio je ustanoviti vrlo cijenjene karitativne ustanove. Njegova poduzetnost na različitim područjima pretvorila ga je u opasnoga rivala nekima. No, on se, poput pravoga Pastira, prema svima odnosio srdačno i očinski. Osobito se nježno odnosio prema ženama i u posebnoj skrbi za brak i obitelj. Vjernike je pozivao da sudjeluju u liturgijskom životu, koji je svojom genijalnom kreativnošću učinio sjajnim i privlačnim istaknuo je Sveti Otac.
Unatoč dobroga srca, Ivan nije imao miran život. Kao Pastir glavnoga grada Carstva često je bio uvlačen u politička pitanja i intrige zbog svojih stalnih odnosa s vlastima i civilnim ustanovama. Na crkvenome planu, pak, budući da je u Aziji 401. godine razvlastio šest biskupa koji su bili nedostojno izabrani, bio je optužen da je prešao granice svoje jurisdikcije, te je tako postao meta lakih optužaba. Još je jedna izlika za napade na njega bila i prisutnost nekoliko egipatskih monaha koje je ekskomunicirao patrijarh Teofil Aleksandrijski, a koji su se sklonili u Carigrad. Kasnije je došlo do žive polemike započete kritikama što ih je Zlatousti uputio carici Eudoziji i njezinim dvorjankama, koje su reagirale nabacujući se na njega ozloglašavanjem i uvredama. I tako je došlo do njegove smjene na Sinodi što ju je organizirao sam patrijarh Teofil 403. godine, nakon čega je uslijedila osuda na prvo kratko progonstvo. Nakon njegova povratka, neprijateljstvo potaknuto protiv njega proizišlo iz prosvjeda protiv blagdana u čast carice - koje je biskup smatrao poganskima - te protjerivanje svećenika zaduženih za krštenja na Uskrsno bdijenje 404. godine bili su početak progona Krizostomovih sljedbenika, takozvanih "Ivanovaca" kazao je Benedikt XVI.
Ivan je pismom prijavio te činjenice rimskome biskupu Inocentu I. No, bilo je već prekasno. Tako je 406. godine ponovno morao u progonstvo, ovaj puta u Cucusu u Armeniji. Papa, premda je bio uvjeren u njegovu nevinost, nije mogao pomoći prognaniku. Koncil, što ga je želio Rim za pomirenje između dva dijela Carstva i između njihovih Crkvi, nije se mogao održati. Štetno premještanje iz Cucuse prema Pytiusu, nikada dosegnutome cilju, moralo je spriječiti posjete vjernika i slomiti otpor prognanika na kraju snaga: osuda na progonstvo bila je prava osuda na smrt! Dirljiva su brojna pisma iz progonstva u kojima Ivan izražava svoju pastoralnu zabrinutost izrazima jakih osjećaja i ožalošćenosti zbog progonstava protiv njegovih sljedbenika. Marš prema smrti zaustavio se u Komani u Pontu. Tamo je Ivan na samrti odnesen u kapelu mučenika svetoga Baziliska, gdje je ispustio duh Bogu i bio pokopan, mučenik uz mučenika (Palladio, Život 119). Dogodilo se to 14. rujna 407., na blagdan Uzvišenja svetoga Križa. Rehabilitirao ga je 438. godine Teodozije II. Relikvije svetoga biskupa, položene u crkvu Apostola, potom su 1204. prenesene u Rim u prvotnu konstantinovsku baziliku, a sada počivaju u kapeli Kanoničkoga zbora u bazilici Sv. Petra. Znatan je dio tih relikvija 24. kolovoza 2004. papa Ivan Pavao II. darovao patrijarhu Bartolomeju I. iz Carigrada. Liturgijski spomen sveca slavi se 13. rujna. Blaženi Ivan XXIII. proglasio ga je zaštitnikom Drugoga vatikanskog koncila.
O Ivanu Krizostomu govorilo se da je Bog učinio da se u njemu vidi drugoga Pavla, naučitelja Svijeta, kada je uzdignut na prijestolje Novoga Rima, to jest Carigrada. Zapravo, u Krizostomu je vidljivo bitno jedinstvo misli i djelovanja kako u Antiohiji tako i u Carigradu. Promijenila se samo uloga i prilike: u prvoj je bio prezbiter u jednome gradu Carstva; u drugoj je biskup glavnoga grada gdje mu je na raspolaganju bilo puno šire polje djelovanja i slušateljstvo. No, već u antiohijskom propovijedanju Krizostomovo idealno obzorje bilo je jasno ocrtano u komentaru prvih stranica Knjige Postanka. Razmatrajući osam djela što ih je Bog učinio u nizu od šest dana, Zlatousti je vjernike htio sa stvaranja uputiti natrag Stvoritelju: "Veliko je dobro", kaže, "znati što je stvorenje i ono što je Stvoritelj". Zamjena dviju uloga, što je dovelo do promjene svjetla u tamu, ono je što je Grke odvelo u idolatriju (Propovijed 1,1 o Knjizi Postanka) rekao je Sveti Otac. Na audijenciji je danas bila nazočna i skupina hrvatskih hodočasnika iz župe Sv. Petra i Pavla iz Mačkovca kod Čakovca koje je Papa srdačno pozdravio ovim riječima:
„Pozdravljam sve hrvatske hodočasnike, a na poseban način vjernike župe Svetoga Petra i Pavla iz Mačkovca. Redovito pristupajući sakramentima Pomirenja i Euharistije, čuvajte svoje zajedništvo s Kristom i njegovom Crkvom. Hvaljen Isus i Marija!“
Poslušajmo dojmove nekih hodočasnika o današnjem susretu sa Svetim Ocem na Trgu sv. Petra: Hodočasnici: