Razum, vjera i religija, bili su u središtu govora koji je papa Benedikt XVI. upravio novome irskom veleposlaniku

Razum, vjera i religija, bili su u središtu govora koji je papa Benedikt XVI. upravio novome irskom veleposlaniku pri Svetoj Stolici, Nouelu Faheyu, primivši 15. rujna njegove vjerodajnice. Sveti je Otac pritom zatražio donošenje političkih odluka nadahnutih etičkim vrednotama i načelima, a ne pragmatičkim računicama o prednostima i nedostatcima.
Crkva i vlasti u zemlji; vjera i religija i demokratsko i pluralističko društvo. Sveti se Otac odmah osvrnuo na glavno pitanje: Ima li Crkva pravo dati vlastima svoj doprinos? Trebaju li vjera i religija ostati na području privatnosti? Odgovor je kompleksan, ali istovremeno i jednostavan: razum nije na razini slojevitosti i dostojanstva ljudskoga bića. Papa je pritom podsjetio na povijest koju čine okrutni totalitarni režimi, na suvremeni skepticizam u odnosu na političku retoriku, sve veće teškoće i nedostatak uporišta u odnosu na znanstvena otkrića – dostatno je pomisliti na područje bioinženjeringa. Sve to pokazuje ograničenja same racionalnosti i ističe važnost ponovnoga otkrivanja moralnih i etičkih načela, kao i koliko je potrebno prepoznati ta ograničenja i shvatiti bitan odnos upotpunjavanja s vjerom i religijom – napomenuo je Papa.
Sveti je Otac potom govorio o političkim odlukama koje su – prema njegovim riječima – sve više određene javnim mnijenjem i vrednotama potamnjenim postupcima i ciljevima. Govorio je i o odlukama koje se ne temelje na vrjednovanju onoga što je dobro i onoga što je loše, već daju prednost pragmatičkoj računici prednosti i nedostatka. Sveti je Otac podsjetio kako je tijekom više od 600 godina kršćanstvo bilo dio kulture, i moralnoga i duhovnoga identiteta irskoga naroda, te istaknuo kako kršćanska vjera nije izgubila ništa od značenja koje ima u društvu. Ona dodiruje najdublji dio čovjeka i daje smisao njegovu životu u svijetu – istaknuo je Papa. Što se pak tiče povijesti Irske, Sveti je Otac izrazio zadovoljstvo zbog dugoga mirovnog procesa te nadu da će on donijeti dugotrajan rezultat, želeći da on bude primjer za vođe u drugim krajevima svijeta izmučenima sukobima. Posebice je pohvalio pojedince i zajednice koji su otvorili svoje srce za uzvišenu ljudsku sposobnost praštanja.