10. obljetnica preminuća majke Terezije

Danas se obilježava deseta obljetnica preminuća Majke Terezije. U spomen na utemeljiteljicu Misionarki ljubavi, u čitavome svijetu održavaju se prigodna slavlja. Nadbiskup Angelo Comastri, Papin vikar za Državu Grad Vatikan, u nazočnosti duhovnih kćeri Blaženice i brojnih siromašnih rimske biskupije, u bazilici Svetoga Ivana Lateranskoga u 16 sati je slavio Misu zadušnicu. Nadbiskup je osobno poznavao Majku Tereziju, a u razgovoru za naš radio kazao je kako je ona više nego ikada živa jer sveti ne stare. Mitovi koje stvori društvo i svijet brzo ostare, brojni će njezini suvremenici prije ili kasnije biti zaboravljeni. Svetac ostaje jer se oslanja na Boga, a oslanjajući se na Njega na neki način zadobiva obilježje Božje vječnosti – kazao je nadbiskup i dodao kako čuva brojne uspomene o Majci Tereziji, ali se njezine molitve sjećam više od svega.
Toliko sam puta kleknuo pokraj nje i uvjerio se da je uranjala u Boga kad je molila. Kad bi ustala, imala je neopisivu snagu, koja se osjećala i u starosnim godinama, kada su teret, umor i poglavito žrtve oslabili njeno ionako sićušno tijelo, nakon molitve osjećala se snažnom i trčala je oko osoba s kojima se susretala. Na mene je najviše utjecalo to što se činilo da za nju ne postoji nitko osim osobe s kojom razgovara. Gledala bi te pravo u oči u kojima si mogao pročitati majčinsku ljubav, a iznad svega osjećao si Božji pogled. Upravo je ta sposobnost bila njezino glavno obilježje – istaknuo je nadbiskup Comastri.
Na primjedbu novinara kako će ovih dana biti objavljenja zbirka njezinih pisama u kojoj se govori o „noći duha“, kazao je kako bi trebalo pojasniti neke stvari. Noć duha je dar, to nije inat. Bog nekim osobama udjeljuje taj dar jer tim darom želi u svome nacrtu nešto ostvariti. Majka Terezija je iskusila tu „noć“, kao i sveta Terezija iz Lisieuxa. Napisao sam poduži članak uspoređujući noć majke Terezije iz Kolkate i svete Terezije iz Lisieuxa, otkrio sam brojne sličnosti. Sveta Terezija, pripovijedajući i povjeravajući se poglavarici piše: „Više ne osjećam nikakvu radost kada razmišljam o raju. A ipak sam uvijek živjela u iščekivanju domovine. A kada pjevam o raju, pjevam samo o onome što želim vjerovati“. Ovo nas potiče na razmišljanje. I majka Terezija je doživjela istu situaciju. Bog joj je želio oduzeti osjetljive radosti, a u njoj je ostala čista vjera, vjera koja veseli srce Božje, vjera po kojoj osoba rasta. Moglo bi se pitati – zašto? Usuđujem se dati odgovor svjestan svoje odgovornosti. Majka Terezija je na svijetu zasigurno bila najpoznatija osoba. Bila je poznatija od svojih velikih suvremenika. Primila je nagrada kao ni jedna osoba. Majka Terezija je stoga mogla upasti u napast oholosti. Gospodin ju je, upravo jer ju volio, na neki način ovom kušnjom obranio od te napasti, učinio je da se osjeti slabom kako bi se uvijek hvatala za Njega – kazao je nadbiskup Comastri.
Na primjedbu kako Majka Terezija kad je već bila redovnica govori o obraćenju, kazao je kako više nego o obraćenju ona govori o drugome pozivu, o zvanju u zvanju. U jednome trenutku, 1946. godine, majka Terezija stalno je osjećala Isusov glas: „Terezijo, žedan sam ljubavi; žedan sam tvoje ljubavi“. A što moram činiti – odgovarala je ona. Čekam te u siromašnima. Ja sam u siromašnima, u njima sam gladan i žedan. Ja sam siromašan. Terezijo, ugasi moju žeđ u siromašnima“. A pred tim izričitim Isusovim zahtjevom, Majka Terezija pita: „Gospodine, što trebam činiti? Trebaš ugasiti moju žeđ u siromašnima Kolkate, u siromašnima svijeta“. Majka Terezija postupa poput Abrahama, izlazi iz svoje zajednice, u kojoj je bila sretna, dakle ne „napušta“ prvo zvanje, nego mu daje novi oblik. Stoga ona govori „drugi poziv u prvome zvanju“. Započinje služiti siromašnima, u toj ju je avanturi vodila poniznost i pokoravanje vjeri – primijetio je nadbiskup.
Govoreći o posebnosti Majke Terezije, kazao je kako je ona govorila da njezino evanđelje ima pet riječi, a šaleći se govorila je kako ga je svela na riječi: „Meni ste to učinili“. Ona je ozbiljno shvatila 15. poglavlje Matejeva evanđelja, a svaki svetac – može se reći – u Evanđelju ima svoju stranicu. Majka Terezija odabrala je svoju, odnosno prepoznala se u toj stranici i od nje je učinila posebnost svoga zvanja i života. Ona je za ozbiljno uzela Isusove riječi: u siromahu je gladan i gol Isus. Stoga je otišla služiti siromašnima sigurna da služi Isusu; njegujući njih da njeguje Isusa, hraneći njih da hrani Isusa. To je bila njezina duhovnost, koja se uvijek hranila Euharistijom, odnosno molitvom. A Onaj koji je rekao 'meni ste to učinili', također je rekao 'ovo je moje tijelo koje se za vas predaje '. Iz Euharistije se crpi snaga kako bi se u siromašnima služilo Isusu – kazao je nadbiskup Comastri i dodao kako Majka Terezija nije uvijek bila shvaćena, a sveci su uvijek neugodni jer osporavaju sebičnost, oholost i osrednjost. Majka Terezija je šutnjom osporavala, a njezino je osporavanje smetalo i stoga je dolazilo do kritika. Ona svjedoči kako se može živjeti po Evanđelju, ono je aktualno i privlači narod. Često je komentirala Isusove riječi – Kada sa zemlje budem uzdignut sve ću privući sebi – Mi moramo činiti kao Isus: žrtvujući se na križu, to jest prepuštajući da nas razapne ljubav, da nas ona istroši, a izgarajući od ljubavi Kristu privlačimo duše. Apostolat je prije svega privlačenje pomoću ljubavi – zaključio je nadbiskup Comastri.