Sveti je Otac 3. rujna imenovao dosadašnjega pročelnika Ambrozijanske biblioteke msgr.
Gianfranca Ravasija, novim predsjednikom Papinskoga vijeća za kulturu. Nadbiskup Ravasi
na toj dužnosti nasljeđuje kardinala Paula Pouparda, koji je na tom mjestu bio od
daleke 1988. godine. Francuskoga je kardinala još 1985. godine, Ivan Pavao II. imenovao
predsjednikom Papinskoga vijeća za dijalog s nevjerujućima, koje se 1993. godine spojilo
s vijećem za kulturu. Kardinal Poupard je stoga više od 20 godina vodio dijalog Katoličke
Crkve sa suvremenim društvom. Osvrnuvši se u razgovoru za našu radio postaju na
to tako dugo iskustvo, kardinal je primijetio kako se sada bolje shvaća važnost susreta
Crkve s kulturama, jer – kako je kazao - upravo o tome ovisi budućnost Crkve i svijeta.
Riječ je o ogromnoj stvari koja se pretvorila u brojne inicijative, kako u svrhu evangelizacije
kulturâ, tako i inkulturacije Evanđelja, koje se odvijaju usporedno. Govoreći potom
o promjeni kulture do koje je došlo ovih godina, kardinal je istaknuo velike promjene
u svijetu, koje su posebice došle do izražaja u tradicionalnim afričkim kulturama,
u velikim kulturnim tradicijama na azijskome kontinentu, kao i u pojedinim stvarnostima
latinskoameričke kulture. Međutim, na Zapadu, uključujući tu Europu i Sjevernu Ameriku,
odnosno Sjedinjene Države i Kanadu, došlo je do postupne sekularizacije, i kršćanska
kultura je izgubila čvrsti teren. Stoga se od Crkve traži sve djelotvornije zalaganje
kako bi katolicima, kršćanima, vratila osjećaj i ponos na vlastitu kulturu, te kako
ne bi dopustili da ih osvoji mondena, sekularizirana, kultura koja ponovno postaje
poganska. Postoji struja koja u ime laičnosti postaje laicizam, i koja bi katoličku
i kršćansku kulturu htjela odgurnuti i iz javnoga života, kao da je ona neprijatelj
čovještva, a u stvari je upravo suprotno – upozorio je kardinal Poupard. Na novinarov
upit kako voditi dijalog s onim tko je daleko od Boga, i s onim tko nije kršćanin,
kardinal je napomenuo kako je od samoga početka njegovo uvjerenje da se ne može voditi
dijalog ako s jedne i s druge strane nema zajedničkih vrednota. Potrebne su zajedničke
vrednote, zajednički jezik, ali i zajednički uzor, inače to više nije dijalog, već
monolog – napomenuo je kardinal Poupard.