Papa Benedikt XVI. danas je imenovao msgr. Gianfranca Ravasija, dosadašnjega pročelnika
Ambrozijanske biblioteke, novim predsjednikom Papinskoga vijeća za kulturu
. Istovremeno ga je imenovao predsjednikom dvaju papinskih povjerenstava, za crkvena
kulturna dobra i za sakralnu arheologiju. Nadbiskup Ravasi, rođen prije 65 godina
u talijanskome gradu Merate, na dužnosti predsjednika Papinskoga vijeća za kulturu
naslijedio je kardinala Paula Pouparda, koji je zbog navršene dobi dao ostavku na
tu dužnost koju je obavljao gotovo 20 godina. Govoreći u razgovoru za našu radio
postaju o tome važnom imenovanju, nadbiskup se osvrnuo na glavne kulturne izazove
sadašnjega doba, te prije svega napomenuo kako valja ponovno istaknuti velike vrednote,
i to u odnosu na tako veliku i plemenitu tradiciju kao što je kršćanska. Kršćanstvo
ima iza sebe dva tisućljeća velike kulture koja se ne može jednostavno podcjenjivati,
kao što se, nažalost, ponekad događa u ovo naše doba. Stoga je u ovome nejasnome i
nesigurnome svijetu, najprije važno ponovno pronaći korijene. Osim toga, zacijelo
valja nadvladati površnost i banalnost. Činjenica da religijska kultura po svojoj
naravi postavlja konačna pitanja, i daje neke odgovore koji su konačni, omogućuje
da se u današnjem svijetu, koji je tako čvrsto na površini stvari, tako banalan, a
ponekad i vulgaran, može pronaći jedna vrsta duboke iskre, posijanoga sjemena koje
još treba proklijati. I to je izazov dijaloga s ovim svijetom. To su dva glavna pravca
koji se potom granaju u slojevitosti ove vatikanske ustanove koja ne gleda samo na
Zapad, nego gleda i velike obzore kontinenata, kao što su Afrika i Azija. Na novinarovu
primjedbu kako sve češće uočavamo da je današnje društvo kontradiktorno, sve je više
bez Boga, ali je i sve više žedno Boga, nadbiskup je kazao kako se nalazimo u svijetu
koji se, kako se čini, zaustavlja samo na općenitim, banalnim stvarima, umjesto prave
riječi prihvaća brbljanje, a u djelima ne teži planiranju. Međutim, s druge se strane
na tom pustinjskome prostoru, koje obilježava naše doba, osjeća upravo potreba za
razgranavanjem korijena nade; osjeća se, naime, kao da je čovjek neprestano nemiran.
Nema smisla pokušavati zadovoljiti čovjekove glavne potrebe i poticaje reklamom, trgovinom,
ili životom svedenim na ekonomske i biološke pojave. Čovjek na koncu u sebi uvijek
sadrži jednu vrstu otvorenosti prema vječnome i beskonačnome. Uvijek ima u sebi tu
težnju koja ga nadilazi; stoga se upravo u traženju toga što je iznad treba učvrstiti
nazočnost Crkve sa svojim navještajem i svojom kulturom – kazao je nadbiskup Ravasi.