Uz liturgijska čitanja 22. nedjelje kroz godinu razmišlja vlč. Marijan Franjčić

Sasvim blizu mene, ima jedan školski put. Od vremena na vrijeme, gledam djecu koja se igraju. Viču, smiju se, ali također, oni se često prepiru ni za što. Oni se šikaniraju jer nisu pobijedili, jer nisu prvi.
Odrasli se također šikaniraju jer nisu prvi. Broj teških političkih problema u svijetu i kod nas lako bi se dao riješiti da tu nema borbe za vlast i traženje osobnih interesa. Broj malih i velikih konflikata u našim obiteljima, u našim župama, u našim svađama, imaju malo sa samom naravi konflikta, a mnogo s našim osjetljivostima, našom sklonošću za vladanjem, sklonošću za biti ugledan-štovan, za biti na prvom mjestu. Znači kao ono u vrijeme Isusovo. U današnjem Evanđelju, Isusu služi ponašanje uzvanika, na jednom banketu gdje je pozvan, da uvede jedan novi način mišljenja o moći, jedan novi red vrijednosti. Isus ne daje jedan podmukao-perfidan način da se postigne prvo mjesto, a da se to ne pokaže. On mijenja mjesto prvoga sjedala. Od prvih postaju zadnji i od zadnjih postaju prvi.
Prvi, to nije više onaj koji je najveći, najjači, onaj koji je najbogatiji, onaj koji je najbrži, onaj koji je najveća zvijezda. Prvi, to je onaj koji misli više na drugoga, živi za drugoga, daje mu mjesto, daruje mu svoje mjesto, služi mu. «Kad priređuješ gozbu, pozovi siromašne, hrome, žedne, slijepe», kaže Isus gospodaru kuće na kraju današnjeg Evanđelja.
Ne treba uzeti te riječi doslovno. To je jedna slika, slika koju treba razumjeti. Isus ne traži da se pozove za naš vremeniti stol sve hrome u životu, transformirati našu kuću u mali hotel Dobrog Dočeka nekoliko dana na godinu. Ni to ne bi bilo loše, ali to nije smisao, to je vrlo lako, Isus nas poziva na jedno kontinuirano ponašanje, na jedan način postojanja, takav način bivovanja da mi iskazujemo pažnju i samilost, plemenitost i dobro onima koji trpe, nesretnima, «pogrešno-shvaćenima», onima iz društva, ali također i onima koji žive s nama. Isus zahtijeva da uvažavamo kao naše bližnje, kao članove naše obitelji, kao naše prijatelje, mnoštvo koje ima potrebu za nama, koje nas treba. «Ako ne volite nego one koji vas vole... ako ne činite dobro nego onima koji ga čine vama... ako ne posuđujete nego kad ste sigurni da će vam se vratiti, kakvo li vam uzdarje?», kaže Isus.
Za nasljedovanje Isusa, nama nije nužno prevrnuti-preokrenuti naš život, valja nam preokrenuti naše srce. Mi nismo vlasnici nečega i nekoga, mi smo sluge svih, a napose siromašnih. Taj način mišljenja, ta manira življenja nije prirodna, uobičajena po logici ovoga svijeta. Taj način razmišljanja, taj način življenja, to je onaj Isusov. Zato je i sve manje na pozornici suvremenog svijeta takvog razmišljanja i življenja. Tu vrijedi prije načelo: «Veća kesa – dublji džep, što više novca za sebe». I to je onda moj novac, ja sam ga zaslužio, mogu s njim činiti što hoću.».
Isus nas poziva da prakticiramo njegov način življenja kako je on sam to prakticirao. Jednog dana on će nas pozvati za svoj stol, tada će nama darovati prvo mjesto i kazati: «Dođite blagoslovljeni Oca moga; bio sam gladan i dali ste mi jesti, bio sam žedan i dali ste mi piti. Sve ono što ste učinili ovim malenima, to ste meni učinili.»Neka nas ova nedjelja učvrsti u svijesti da su prva mjesta u Kraljevstvu osigurana onima koji su sluge bližnjima, kao što je to svima nama Isus.