Boris Rotar o knjizi 'Pred Biblijom i s Biblijom'

„Pred Biblijom i s Biblijom“ i s podnaslovom 'odgovori i poticaji', u nakladi Kršćanske sadašnjosti objavljena je knjiga Ivana Dugandžića, profesora biblijske teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. O knjizi govori Boris Rotar.
Ova knjiga sažetak je dvadeset i dvije mahom opširnije rasprave koje su nastale ili kao predavanja na različitim teološkim skupovima ili kao članci objavljivani u stručnim teološkim časopisima ili spomen spisima. Sam se autor ograđuje navodeći kako neki članci napisani prije tridesetak godina, nisu mijenjani već su ostavljeni onakvima kakvi su prvi put napisani. Njegovu tvrdnju kako je u međuvremenu literatura napisana o toj temi postala gotovo nepregledna, valja uzeti ozbiljnom što je još jedan dokaz da je Biblija doista neiscrpan povod i poticaj neprestano novim proučavateljima. Obimna knjiga podijeljena je u dva dijela pa su u prvom hermeneutske i opće biblijske teme, a u drugom su dijelu novozavjetne biblijsko–teološke teme. Na početku knjige je rasprava o djelu znamenitog protestantskog bibličara Rudolfa Bultmana, čija je teološka misao vrlo snažno obilježila razvitak biblijske znanosti u protestantizmu i u Katoličkoj Crkvi prošlog stoljeća. Autor ističe da je usprkos slabostima i opravdanim osporavanjima taj pristup bio jedini zaokruženi hermeneutički pristup novozavjetnoj stvarnosti. Drugi veći prilog prvog dijela knjige bavi se biblijskom znanošću nakon Drugog vatikanskog sabora, gdje se autor bavi i samokritičnošću suvremenih bibličara, kao i osjetljivim odnosima egzegeze i dogmatike, gdje, primjerice, autor ističe kako više nema tajni u pogledu povijesti nastanka biblijskog teksta i njegove književne vrijednosti, ali je često prema njegovom shvaćanju zaboravljano da je Biblija svjedočanstvo objave i riječ Božja upućena čovjeku svakog vremena, koja u tom vremenu očekuje da bude i prihvaćena. Nadalje su u knjizi prilozi o kršćanskom moralu, savjesti, strahu, univerzalizmu i solidarnosti. Sagledane s teološko-antropološkog gledišta u svjetlu Biblije, te se teme čitaju sa zanimanjem zbog svježine aktualnosti tih vječnih tema. Kad govori o potrebi solidarnosti istražujući je u prvim kršćanskim zajednicama, autor će istaći da kršćanska ljubav prema bližnjemu mora u većoj mjeri poprimiti socijalno–etičke obrise, a Crkva bi se, prema njegovim shvaćanjima, trebala još više otvoriti potrebama svijeta, pa su tako kršćani dužni surađivati sa svim humanitarnim pothvatima bez obzira od koga oni dolazili, a vježbati se u ljubavi treba na osnovi one dobivene od Boga, do krajnjih granica, do samopredanja.
Drugi dio knjige zahvaća širok raspon novozavjetnih biblijsko teoloških tema pa su tu rasprave o Matejevu evanđelju, jer se upravo u njemu može promatrati složen i buran prijelaz, kako ističe autor, evanđelja od judeokršćanske prazajednice u Jeruzalemu do univerzalne Crkve. Dvije su rasprave prilozi našoj mariologiji baveći s ulogom Isusove majke u njegovu životu i poslanju. U nekoliko se članaka bavi i bitnim naznakama Pavlove teologije pa sve to zajedno daje jedan vrlo zanimljiv i čitak presjek nastanka i razvoja novozavjetne teologije u njezinim najbitnijim postavkama. Svojim odabirom ova knjiga predstavlja, kako snažan poticaj novim stručnim proučavateljima sveobuhvatnosti Biblije, tako i laicima kojima je Sveto pismo svagdašnji izazov.