Tko vodi i kamo ide Europa?

Političke strategije otežavaju odnos Svete Stolice i ustanova Europske unije – istaknuo je Mario Mauro, dopredsjednik Europskoga parlamenta, govoreći o cenzurnim postupcima Europskoga parlamenta protiv Svete Stolice. Odnos nije jednostavan, jer je u promjenama koje su pratile ustroj nacrta ujedinjene Europe – riječ je o političkome nacrtu koji se temelji u pothvatu kršćanskih političara, vjernika – bilo posebice složenih povijesnih trenutaka, koji su Europu, „domovinu prava“, pretvorili u „veletrgovinu prava“. U tome smislu su nazočnost i dijalog sa stvarnošću poput Svete Stolice, koja podsjeća što je čovjek, stoga i borba za slobodu koju je Sveta Stolica, nerijetko, zajedno s europskim ustanovama ovih godina vodila za promociju ljudskoga dostojanstva, našli apsolutno novi kontekst. To je izazvalo niz opomena, recimo cenzura, prekršaja koje je Europski parlament zamjerio Svetoj Stolici. Nedvojbeno je utvrđeno kako neke države, primjerice Kina i Kuba, koje nisu raj za ljudska prava, od 1994. do 2004. godine nisu zbog kršenja ljudskih prava opomenute više od deset puta, dok su Sveta Stolica i Sveti Otac, na neki način, u istom razdoblju cenzurirani ili drsko napadnuti više od trideset puta – istaknuo je Mauro.
Primjedbe se odnose na posebna djelovanja Svete Stolice – primjerice propagandu Svete Stolice po pitanju Side, stvarno djelovanje kako bi spasila milijune ljudi od te užasne bolesti – cilj im osporiti metodu, odnosno djelovanje u čijem je središtu poštovanje dostojanstva ljudske osobe. Stoga su ponašanja poput spolne uzdržljivosti i čistoće viđena kao kršenje prava, jer ne dopuštaju navodno brzo rješenje problema. Očito je kako nije riječ samo o načelima, nego i o velikim interesima kad je u pitanju Sida, prekid trudnoće, sterilizacija i sve što je povezano s ljudskim embrijima. Riječ je o ogromnome novcu, ali i političkim uvjerenjima od ogromne važnosti. Stoga je jasno kako sugovornik, neugodan poput Svete Stolice, može često postati kamen spoticanja – istaknuo je Mauro. Govoreći o drugim vrstama prigovora Svetoj Stolici, kazao je kako je riječ o takozvanoj homofobiji. Tu je namjerno učinjena zbrka, jer se govor Svete Stolice o čovjeku te njegovoj, i sudbini same naše civilizacije, u pitanju je prokreacija – odnos muškarca i žene, nastojalo tumačiti kao napad na spolne manjine, a to je jedna vrsta optužbe kako Crkva nije kadra prihvatiti raznolikost i razliku. To nije tako, a to je razjašnjeno u sjedištima raznih ustanova, čak i u prigodi posljednjeg parlamentarnoga glasovanja. Ipak to brojne političke strane nije omelo da pokušaju napade jer je u pozadini politička strategija: shvaćanje kako je takva kultura, tobože napredna, prikladnija za njihov dolazak na vlast i stoga se vjerska iskustva, koja uvelike nadilaze političku raspravu, pokušava uvući u snažno politiziran kontekst – zaključio je Mauro.