Od 1998. godine pa do danas, na putu prema Europi je preminulo gotovo 10.000
migranata, od kojih se jedna trećina smatra nestalima – objavio je „Fortress Europe“,
koji prati vijesti o žrtvama ilegalnoga doseljavanja, i prema kojemu se veći dio tih
osoba utopio, ali ima i žrtava napora tijekom prolaska kroz pustinju, kao i prometnih
nesreća. Samo je kod talijanskoga otoka Lampeduse, od početka godine poginulo 300
osoba. U Sicilijanskome kanalu, između Libije, Egipta, Tunisa, Malte i Italije, poginulo
je više od 2200 migranata, međutim tijela od njih 1365 nisu nikada pronađena. U Jadranskome
moru su preminule 553 osobe, a 64 na putu od Afrike do Sardinije. Na putu iz Maroka
i Alžira, prema Španjolskoj, poginulo je više od 3000 migranata, a sigurno je i to
da je više od 1000 migranata preminulo pokušavajući prijeći Saharu. Važno je pritom
napomenuti kako te žrtve često izmaknu bilo kakvim statistikama. Osvrnuvši se na te
podatke, Laura Boldrini, glasnogovornica Visokoga komesarijata Organizacije ujedinjenih
naroda za izbjeglice istaknula je kako preveliki broj imigranata umire u općem ravnodušju.
Uvjeti u kojima nigerijske vlasti drže svoje zatvorenike su užasni – stoji
u izvješću Amnesty Internationala, čije je izaslanstvo prošlih dana posjetilo nekoliko
zatvora u Nigeriji, a prenijela je agencija Misna. Amnesty je istaknula kako su brojni
zatvorenici u iščekivanju sudskoga procesa godinama napušteni u pretrpanim prostorijama,
gdje su veoma često djeca smještena s odraslima. Neki zatvorenici nose nadimak „zaboravljeni“
jer ih se nikad ne izvodi na suđenje, niti se zna koliko će trajati njihovo zatočeništvo,
jednostavno zato što se izgubio njihov dosje – stoji u izvješću Amnesty Internationala.