Po nalogu provincijala hrvatske pokrajine DI o. Ivana Kopreka glavni i odgovorni
urednik hrvatskog programa RV p. Jure Antunović danas službeno završava svoju dužnost
i vraća se u Domovinu
Po nalogu provincijala hrvatske pokrajine DI o. Ivana Kopreka glavni i odgovorni
urednik hrvatskog programa RV p. Jure Antunović danas službeno završava svoju dužnost
i vraća se u Domovinu. Na njegovo mjesto dolazi o. Krešimir Djaković. Ova promjena
pada upravo na 60. obljetnicu djelovanja hrvatskog programa RV. Zgodna je prigoda
za kratak razgovor s p. Antunovićem. Vi ste na RV kao glavni i odgovorni urednik
proveli 11 godina. Možete li nam nešto reći o radiju i navesti neke
važnije događaje? Puno se toga dogodilo u ovom proteklom razdoblju. Punih
11. godina izbliza sam slijedio dvojicu Papa: Ivana Pavla II. 9 godina, a Benedikta
XVI. dvije godine. Ono što su oni govorili i naučavali nastojali smo putem radija
objektivno i vjerodostojno prenijeti na hrvatsko govorno područje, do naših slušatelja.
U 20-minutnom dnevnom programu nastojali smo dati prostora Svetom Ocu, našim biskupima,
svećenicima, ljudima iz politike i kulture te brojnim hodočasnicima. Rijetko je opća
audijencija srijedom bila bez hodočasnika Hrvata koji su u Rim pristizali sa svih
strana svijeta. Od događaja spomenuo bih samo neke, primjerice Papini apostolski pohodi
Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini, tijekom kojih je proglasio troje blaženika: kardinala
Alojzija Stepinca, Mariju Propetog Petković i Ivana Merza. Na općoj razini istaknuo
bih Veliki jubilej 2000., Svjetski dan mladeži, kada se oko pape Ivana Pavla II. okupilo
više od dva milijuna mladih iz cijeloga svijeta. Istaknimo samo nezaboravne događaje
tijekom agonije Ivana Pavla II. i njegova preminuća. Slike mnoštva mladih, koji su
tih dana svojom prisutnošću i bdijenjem na Trgu svetoga Petra bili uz svoga Papu u
posljednjim trenutcima njegova života i ispratili ga u vječnu Domovinu, uvijek će
ostati u sjećanju. Tu su nove konklave, izbor i intronizacija novoga Pape i njegovo
postupno osvajanje srca sve većeg broja vjernika i hodočasnika te brojni drugi događaji.
Ukratko, bili su to znakovi koji su dali pečat vremenu, obilježili povijest i čije
će značenje kao i tolikih drugih događaja valjati dugo iščitavati. Zamolili
bismo Vas da nam kažete nekoliko riječi o Radio Vatikanu? O Radio Vatikanu
bi se moglo govoriti danima. No, ukratko, rekao bih, da je to novinarska i kulturna
radionica, odnosno institucija koja je kao član-utemeljitelj radija i televizije Evropske
unije, pisala početne stranice povijesti međunarodnog emitiranja. RV po želji Svete
Stolice od samih početaka vode Isusovci. Danas – osim tradicionalnog, s mnogih gledišta
nezamjenjivog, širenja eterom – RV s lakoćom uspijeva govoriti najmodernijim jezikom
multimedijalnosti i web-a. Cilj mu je do danas ostao nepromijenjen: posredstvom mikrofona
u svijet prenositi glas Pape i Crkve, neumorno pronalazeći načine i prostor kako uspješno
širiti Radosnu vijest. Riječ je o profesionalnoj zajednici koju čini oko 400 djelatnika
iz 59 zemalja koji na 45 jezika godišnje emitiraju više od 23.000 sati. Ti brojevi
izražavaju na neki način «multikulturnost» RV koji uistinu želi biti ogledalo univerzalnosti
Crkve i njezina zanosa kako bi promicala svoju poruku na tolikim jezicima, različitim
kulturama i narodima. Ili kako bi rekao sv. Pavao: Vaša je bitka «dobra bitka vjere».
Ta se bitka sastoji u slobodnome, vjernome i djelotvornome naviještanju kršćanske
poruke; povezivanju središta katolištva s lokalnim Crkvama u različitim zemljama u
svijetu: šireći glas i naučavanje Rimskoga Prvosvećenika; izvješćujući o aktivnostima
Svete Stolice; prenoseći o katoličkome životu u svijetu; biti glas obespravljenih
u obrani osnovnih ljudskih prava, upućujući na promišljanje aktualnih problema u svjetlu
crkvenoga nauka, dakako uz stalnu pozornost na znakove vremena. I
za kraj, možete li nam nekoliko riječi reći o programu na hrvatskom jeziku? Uvjeren
sam da RV općenito, a onda i hrvatski program ima budućnost i da svojim slušateljima
ima što priopćiti. Držim da ih može obogatiti smislenim, važnim, lijepim i zanimljivim
sadržajima i to uvijek na dijaloški, miroljubiv i pun razumijevanja način, što je
nažalost u svijetu veoma rijetko. U svijetu u kojemu se isprepliću stajališta često
u opreci s Crkvom, glas Vatikanskog radija nastojao je biti glas istine, odnosno želio
se staviti u službu Kristove istine i tako služiti miru i pomirenju u svijetu. Dakako,
to nije lak zadatak. Zahtijeva kreativnost, pronalaženje uvijek novih naglasaka, neprestano
promišljanje i stalan izbor u mnoštvu poruka koje pristižu. Uvjeren sam da Crkva i
Evanđelje imaju što reći i ponuditi svijetu. Univerzalnu i nepromjenjivu poruku spasenja
u našem svakodnevnom programu uvijek smo nastojali izricati na nov način i učiniti
je svježom i prihvatljivom u ovo naše vrijeme, mijenjajući sredstva i načine priopćavanja,
kako bi na najbolji način stigla do sve većeg broja braće i sestara. No, valja reći
da u ovome nimalo lakom poslu nismo bili sami, uvjereni smo da smo bili nošeni ustrajnom
molitvom žive Crkve, a pomagali su nam naši brojni suradnici i dopisnici, kojima kao
i radio postajama u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini koje redovito preuzimaju naš program
od srca zahvaljujemo. Dopustite mi da se prisjetim prošlogodišnjeg posjeta Benedikta
XVI. našoj radio postaji u prigodi 75. obljetnice RV, kada je Papa, među uzvanicima
pozdravio i generala Družbe Isusove Kolvenbacha, zahvalio mu za službu koju od samih
početaka Vatikanskog radija isusovci obavljaju za Svetu Stolicu, kako je rekao, vjerni
ignacijevskoj karizmi potpunoga predanja Crkvi i Rimskome Prvosvećeniku. Ovim Papinim
riječima i ja bih svome nasljedniku ocu Krešimiru, uz Božji blagoslov zaželio da bude
vjeran ignacijevskoj karizmi, potpuno predan Crkvi i Rimskom Prvosvećeniku. Sve na
veću slavu Božju. A.M.D.G.