Otac Toniolo o značenju Marijina uznesenja

O značenju svetkovine Marijina uznesenja na nebo, koju Crkva slavi 15. kolovoza, u razgovoru za našu radio postaju otac Ermanno Toniolo, redovnik reda Marijinih sluga, mariolog i profesor na Papinskom teološkom fakultetu 'Marianum', kazao je kako svetkovina ima brojne vidike: Marijino uznesenje je tako reći kruna Božjega nacrta o povijesti i ljudskome spasenju. U Mariji se prije svega ostvario Božji san o čovjeku, koji nije Njegova slika i prilika samo na zemlji nego i na nebu treba po uzoru na Njegova Sina prvorođenca među braćom postati proslavljena slika i prilika. Blažena je Djevica, dakle, ostvarenje Božjega nauma, odnosno kako bi rekao Bulgakov, veliki ruski mislilac, Blažena Djevica i Krist iskonska su slika Božja o muškarcu i ženi, u njihovoj proslavljenoj ljepoti, prema zamisli ljubavi Očeve. To je dakle značenje za Boga. A što to znači za Mariju? Za nju je dovršetak zemaljskoga služenja u malim stvarima i velikim patnjama koje se u nebu nastavlja u korist čitave ljudske obitelji, dok svi ne budu – kako kaže II. vatikanski sabor – uvedeni u vječnu domovinu – istaknuo je otac Toniolo.
Na upit našega novinara kako nam Marija može pomoći na putu vjere, kazao je kako postoji bezbroj putova, a prvi je kontemplacija. Papa Ivan Pavao II. nas je pozvao na kontemplaciju Isusova lica, a mi možemo dodati i lica Marijina. Marija je sigurni znak nade za čitavi hodočasnički Božji puk, a istovremeno je cilj kojemu svi težimo, označen Božjom vjernošću i ljubavlju. To je put vjere poduprt nadom i žarkom ljubavlju po kojoj smo nazočni u svijetu, kao što je Bog nazočan u svakome od nas, a ona Majka nazočna je u svakome svome djetetu na zemlji – kazao je otac Toniolo.
Na primjedbu kako teologija ne govori o Marijinoj smrti prije uznesenja na nebo, kazao je kako se u staroj predaji nikada ne govori o Marijinu preminuću nego se govori o njezinome 'usnuću', odnosno snu, - na trenutak ili za tri dana – kako bi se vratila po tijelo, besmrtno, nepropadljivo i proslavljeno. Stoga je slava Marijine duše prethodila proslavi njezina tijela, zatim je čitava njezina ljudska osoba, u slavnom tijelu, uzdignuta u nebo gdje je zalog naše buduće slave koju nam je Bog namijenio. Stoga je Marija, nakon zemaljske patnje, usnula poput Isusa, i probudila se u pravome životu: prva učenica i dražesna Majka, po ljubavi i snazi Duha Svetoga, u nebu je zauvijek proslavljena. Prepustiti se da nas Marija vodi za ruku, znači rasti u vjeri i nadi u nebeska dobra, čija je Marija svijetli znak i jamstvo – zaključio je otac Toniolo.