Uz svetkovinu Velike Gospe razmišlja fra Maksimilijan Herceg

Za početak Marijina života (rođenje) kažemo Mala Gospa, a za svršetak, Uznesenje na nebo, Velika Gospa. Međutim, Marija je jednako velika i u rođenju i u uznesenju, pa čak i u samome začeću. Kod nje nema razlike. Fizičke da, duhovne ne! Kao dijete, tek rođena, bila je malena, mala Marija, a fizičkim rastom dosegla je puninu ljudske dobi. Radi se, dakle, o drugoj – duhovnoj veličini! Marija zamilovana i od Boga Svevišnjega odabrana za Majku Sinu, Spasitelju svijeta, izuzeta je od istočnoga grijeha i od svakoga osobnog grijeha; već u svom bezgrešnom začeću ispunjena je puninom milosti i božanskoga života. I tu je sva Marijina veličina, koja nikada ne prestaje. Dakle, Marija je uvijek velika. Ta njezina veličina, skrivena i ljudima nepoznata za vrijeme zemaljskog života, zablistala je na kraju, u njezinu prijelazu u vječnost, u slavnom uznesenju na nebo. Ušla je u puninu života s Bogom, s Presvetim Trojstvom! Marija – prvi čovjek, i to samo čovjek! Isus, njezin Sin je Bog i čovjek. Tako Majka baštini i uživa slavu Sina. Kaže se: konac djelo krasi! Konac i život krasi! Taj slavni Marijin svršetak-happy end veličanstveno opisuje knjiga Otkrivenja: „Žena obučena u sunce, mjesec joj pod nogama, a na glavi joj vijenac od dvanaest zvijezda!“ … Evo, to je Marija – Gospa Velika! Uznesenjem Marija postaje i veliki znak na nebu, koji blista nad svom zemljom i nad svom stvarnošću. Nad svom poviješću i nad cijelim rodom ljudskim sve do u vječnost. Nazor joj pjeva: Ljudima jednom stajat ćeš pred očima, ko mira znak, ko izvor utjehe ….. nad jazima i crnim vodama, što čovjeka će dijeliti od Boga. Nek je Gospodu slava! ….
Da, samo Gospodu neka je slava! Jer On, i samo On, učini Mariju velikom, da bi i sve nas po njoj učinio velikima! Marija je to priznala u svom hvalospjevu: Velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo! Divimo se danas ovom velikom Božjem Djelu, početku našega spasenja. Mariju je prvu spasio, predodredio, da bi po njoj došao na svijet Njegov i njezin Sin – Isus Krist, jedini Spasitelj i Otkupitelj čovjeka. A u njemu je sve nas otkupio i učinio sinovima. Marija je tom silnom Božjem djelu, pravom projektu spasenja, vjerno služila kao prva suradnica i vjerna službenica. I kad je istekao tijek njezina poniznoga i križevnoga služenja Djelu spasenja, uslijedio je i logičan svršetak: slavno uznesenje na nebo: dušom i tijelom. To je istina vjere, kroz sva stoljeća od Crkve ispovijedana, a dogmom proglašena od pape Pija XII.. Dakle, sve ono što se obistinilo na Sinu, obistinilo se i na Majci! Dostojno je i pravedno! Danas je zemlja zagledana u nebo. Sinovi gledaju Majku u slavi! Nebrojena mnoštva – velezborovi marijanski diljem Domovine – od Bistrice, preko Sinja do Trsata i do mnoštva drugih većih ili manjih marijanskih svetišta hrvatski rod Mariji pjeva. I ko Majci joj tepa, šapće i moli … Velika je Gospa za hrvatski narod ljetni Uskrs! Kao što Isusov Uskrs u proljeće sve uskršava, diže na noge i poziva na hod – hodočašće k najvećem čudu – Uskrsnuću, pobjedi nad zlom i smrću, tako i Marijin Uskrs sve poziva i privlači. Povorke, dnevne i noćne, danima i satima na putu prema Mariji: Velikoj Gospi! Velika Gospa jasno očituje ono što pjevamo u misnom predslovlju: „Ti si danas na nebo uznio Djevicu Bogorodicu, početak i sliku konačnog savršenstva tvoje Crkve i putokaz nade i utjehe tvome putničkome narodu!“ … „Crkva se u Mariji divi i uzvisuje najodličniji plod otkupljenja, i u njoj s radošću promatra, kao u najčistijoj slici, ono što sama želi da bude i nada se da će biti“, kaže konstitucija o Crkvi. Na putu života slijedimo Mariju, zvijezdu našega spasenja!