Ako bi čovjek promašio cilj, čiji bi bio promašaj: Božji ili povijesti? O tom osnovnom
pitanju Sergio Zavoli raspravlja u nedavno objavljenoj knjizi pod naslovom „Pitanje“.
Autor, učitelj novinarstva, vlastitim stilom, s puno natuknica, u svjetlu tragedije
11. rujna 2001. godine, i stavljajući u središte ulogu religija razmišlja o pola stoljeća
naše prošlosti. Problem Boga ponovno je aktualan u doba kada vladavina zla zasjenjuje
opstojnost Svemogućega potičući nova žurna pitanja – primijetio je Zavoli. Osvrnuvši
se na problem Boga u naše doba u razgovoru za našu radio postaju, Zavoli je kazao
kako postoji raširen osjećaj kao da se Bog sklonio u svome nebu, kako bi promatrao
ljudsko djelovanje, stoga čovječanstvu nedostaje taj odnos i sud. A uvjeren sam da
se čovjek treba bojati Božjega suda. Papa Ratzinger otprilike kaže: Bog se više ne
objavljuje, čini se da se skriva u nebu, razočaran ljudskim djelovanjem. U tome trenutku
čovječanstvo se pita koliko je krivo što je bačeno u povijest koja čovjeka nužno uvlači
u svoje kontradikcije, jer čovjek nosi pečat zla i grijeha, koji ga progoni i slijedi
čitavi život. To je povrat Boga, ali ne čudotvornoga, nego dalekoga, a stoga se javlja
ideja kako se bez Boga može živjeti. To nas upućuje na razmišljanje: ako bismo morali
prihvatiti tu čudnu neizrecivu zamjenu, onda bismo trebali biti kadri na sebe uzeti
Božje moralne odgovornosti. A uvjeren sam da bi bez Boga propali svi civilni, kulturni,
filozofski i pravni instituti. Postoji svijet koji se nadahnjuje na Bogu i njegovome
smislu reda koji upravlja ljudskim djelovanjem – istaknuo je Zavoli. Na upit našega
novinara je li to pitanje vječno ili se samo odnosi na naše doba, kazao je kako je
možda prije nas živjelo 50 tisuća naraštaja. Čitavo bi čovječanstvo nestalo da je
samo jedan naraštaj bio zavjetovan zlu. Naprotiv, premda se u svakom naraštaju čovječanstvo
sučeljavalo sa zlom, tumačilo ga je, ponekad ga je biralo, uvijek je uspjelo izvući
se iz zla i započeti iznova. Po čemu to zaključujemo? zapitao se Zavoli. Razlog je
u urođenom optimizmu ljuske naravi: kad bi čovjek bio po naravi pesimist, onda bi
najprije prestao rađati djecu. Ne bi se usudio katastrofalnome svršetku predati plod
ljubavi između muškarca i žene, nastavak svijeta, svijest da život nastavlja u drugima.
Vjerujem, dakle, da rastemo s problemima koje moramo rješavati, a sve to uključuje
pitanje Boga – zaključio je Zavoli. Na upit našega novinara zadovoljava li se tvrdnjom
svetoga Bernarda kako se Boga nikada ne traži uzalud, kazao je kako mu je uvjerljivija
tvrdnja „tko traži već je našao“, pritom je dodao kako rašireni hedonizam, koji je
prožeo život i čovjekov duh, te pozitivizam u svojim krajnjim oblicima, čak vulgarnim,
poput pragmatizma i konsumizma zasjenjuju sliku Božju. Čini mi se da sve to priječi
čovjeku živjeti ljudskim životom, stoga se valja kaniti takvoga pozitivizma, jer čovjeka
udaljava od istinskoga života i njegovih vrednota, sadašnjega i posljednjeg smisla
– zaključio je Sergio Zavoli.