Skriva li se Bog?

Ako bi čovjek promašio cilj, čiji bi bio promašaj: Božji ili povijesti? O tom osnovnom pitanju Sergio Zavoli raspravlja u nedavno objavljenoj knjizi pod naslovom „Pitanje“. Autor, učitelj novinarstva, vlastitim stilom, s puno natuknica, u svjetlu tragedije 11. rujna 2001. godine, i stavljajući u središte ulogu religija razmišlja o pola stoljeća naše prošlosti. Problem Boga ponovno je aktualan u doba kada vladavina zla zasjenjuje opstojnost Svemogućega potičući nova žurna pitanja – primijetio je Zavoli.
Osvrnuvši se na problem Boga u naše doba u razgovoru za našu radio postaju, Zavoli je kazao kako postoji raširen osjećaj kao da se Bog sklonio u svome nebu, kako bi promatrao ljudsko djelovanje, stoga čovječanstvu nedostaje taj odnos i sud. A uvjeren sam da se čovjek treba bojati Božjega suda. Papa Ratzinger otprilike kaže: Bog se više ne objavljuje, čini se da se skriva u nebu, razočaran ljudskim djelovanjem. U tome trenutku čovječanstvo se pita koliko je krivo što je bačeno u povijest koja čovjeka nužno uvlači u svoje kontradikcije, jer čovjek nosi pečat zla i grijeha, koji ga progoni i slijedi čitavi život. To je povrat Boga, ali ne čudotvornoga, nego dalekoga, a stoga se javlja ideja kako se bez Boga može živjeti. To nas upućuje na razmišljanje: ako bismo morali prihvatiti tu čudnu neizrecivu zamjenu, onda bismo trebali biti kadri na sebe uzeti Božje moralne odgovornosti. A uvjeren sam da bi bez Boga propali svi civilni, kulturni, filozofski i pravni instituti. Postoji svijet koji se nadahnjuje na Bogu i njegovome smislu reda koji upravlja ljudskim djelovanjem – istaknuo je Zavoli.
Na upit našega novinara je li to pitanje vječno ili se samo odnosi na naše doba, kazao je kako je možda prije nas živjelo 50 tisuća naraštaja. Čitavo bi čovječanstvo nestalo da je samo jedan naraštaj bio zavjetovan zlu. Naprotiv, premda se u svakom naraštaju čovječanstvo sučeljavalo sa zlom, tumačilo ga je, ponekad ga je biralo, uvijek je uspjelo izvući se iz zla i započeti iznova. Po čemu to zaključujemo? zapitao se Zavoli. Razlog je u urođenom optimizmu ljuske naravi: kad bi čovjek bio po naravi pesimist, onda bi najprije prestao rađati djecu. Ne bi se usudio katastrofalnome svršetku predati plod ljubavi između muškarca i žene, nastavak svijeta, svijest da život nastavlja u drugima. Vjerujem, dakle, da rastemo s problemima koje moramo rješavati, a sve to uključuje pitanje Boga – zaključio je Zavoli. Na upit našega novinara zadovoljava li se tvrdnjom svetoga Bernarda kako se Boga nikada ne traži uzalud, kazao je kako mu je uvjerljivija tvrdnja „tko traži već je našao“, pritom je dodao kako rašireni hedonizam, koji je prožeo život i čovjekov duh, te pozitivizam u svojim krajnjim oblicima, čak vulgarnim, poput pragmatizma i konsumizma zasjenjuju sliku Božju. Čini mi se da sve to priječi čovjeku živjeti ljudskim životom, stoga se valja kaniti takvoga pozitivizma, jer čovjeka udaljava od istinskoga života i njegovih vrednota, sadašnjega i posljednjeg smisla – zaključio je Sergio Zavoli.