Kardinal Martino o nuklearnoj energiji

Sveti Otac Benedikt XVI. u nedjeljnome se nagovoru prije molitve Anđeo Gospodnji osvrnuo na nuklearno pitanje, potvrdio važnu ulogu Međunarodne agencije za atomsku energiju, za ne širenje nuklearnoga naoružanja i razoružanje, te potaknuo miroljubivu uporabu nuklearne energije. To su osjetljiva i vitalna pitanja za miroljubiv suživot ljudske obitelji. Izgleda da neke države ponovno računaju s miroljubivom uporabom nuklearne energije, ali, nažalost ima i onih koje razmišljaju o njezinoj neprijateljskoj uporabi.
Osvrnuvši se na Papin apel za nuklearno razoružanje i neširenje atomskoga oružja u razgovoru za našu radio postaju, kardinal Renato Raffaele Martino, predsjednik Papinskoga vijeća 'Justitia et pax', kazao je kako se Benedikt XVI. od samoga početka svoga pontifikata pokazao osjetljivim za nuklearna pitanja. U prvim porukama za Svjetski dan mira (2006. i 2007. godine), govori o njegovim važnim vidicima, koji su nazočni i u drugim nagovorima, poput onoga od 29. srpnja. Sveti Otac ide stopama svojih prethodnika: Ivana XXIII., Pavla VI., Ivana Pavla II., te II. vatikanskoga sabora, razvijajući socijalni nauk Crkve o pitanju nuklearne energije. Pape i saborski oci pomno su upozorili na opasnosti vezane uz nuklearno oružje, čim se ono pokazalo tragičnom stvarnošću za ljudsku obitelj. Katolička crkva je i na lokalnoj razini uvijek bila među protagonistima javne rasprave o nuklearnoj energiji; valja se prisjetiti važnoga pastoralnog pisma Američke biskupske konferencije iz 1983. godine, kao i nedavno stajalište škotskih, Engleskih i velških biskupa protiv obnove britanskoga nuklearnoga sustava.
Uz pastoralno zauzimanje Crkve, tu je i diplomatsko zauzimanje Svete Stolice u okviru međunarodne agencije za atomsku energiju, čiji je Sveta Stolica član-osnivatelj, te pokrajinskih i međunarodnih organizacija – kazao je kardinal te na koncu dodao kako se osobno, tijekom šesnaestogodišnjeg boravka u New Yorku kao promatrač Svete Stolice pri Ujedinjenim narodima, veoma puno zanimao za to pitanje, a ono ga zaokuplja i sada, kao predsjednika Papinskoga vijeća 'Justitia et pax', koje se posebice zanima za mir, razoružanje i ljudska prava. Svake godine dok sam boravio u New Yorku u Prvome odboru pri općoj skupštini UN-a govorio sam o razoružanju. Poseban odjek imao je moj nastup u listopadu 1997. godine, kada sam istaknuo „kako je nuklearno oružje nespojivo s mirom kakav priželjkujemo za 21. stoljeće. To se upozorenje pojavilo na plakatima po američkim autocestama, a iste se godine u domu Lordova u Londonu o tome govoru raspravljalo oko dva i pol sata – kazao je kardinal i dodao kako nakon dužnih pojašnjenja o djelovanju Crkve i Svete Stolice, razmišljajući o Papinu nagovoru prije Angelusa, valja reći kako izgleda da je odnos između neprijateljskih nacrta i promicanja miroljubivih nuklearnih nacrta središnje pitanje na nuklearnome području. S jedne strane valja braniti sigurnost i mir, s druge pak treba promicati razvoj naroda. Sigurnost i razvoj su okosnice na kojima se zasniva svjetska nuklearna politika, a to je poglavito Sporazum o ne širenju nuklearnoga naoružanja iz 1968. godine i Statut Međunarodne agencije za atomsku energiju iz 1957. godine – istaknuo je kardinal te napomenuo kako se čini da je danas više nego ikada ispravno ustvrditi kako je uloga Međunarodne agencije za atomsku energiju jamčiti pravu ravnotežu između opravdanih zahtijeva sigurnosti i razvoja naroda. Razvoj je povezan s pravom država na miroljubivu uporabu nuklearne energije, a to se pravo u Sporazumu naziva neotuđivim pravom. Pri tome valja razmišljati o mogućim primjenama nuklearne tehnologije u proizvodnji energije, medicini i u poljoprivredi – kazao je kardinal.
Uloga međunarodne agencije za atomsku energiju u konačnici utječe na miroljubivi suživot i opstanak ljudske obitelji, ako se ima na umu razarajuća sposobnost nuklearnoga oružja. Pretpostavka ulozi agencije jest volja država da pristupe i poštuju Ugovor, te da se pokore motrišnome sustavu Međunarodne agencije za atomsku energiju. Još više od toga potrebno je ozbiljno opredjeljenje međunarodne zajednice za mir, i nadvladavanje onoga što je Ivan XXIII. nazvao „psihološkom psihozom“. Kao potvrdu potrebe stvarnoga „obraćenja“ svjetske politike, želio bih upozoriti na vojni trošak za 2006. godinu, a riječ je o milijardi i 204 milijuna dolara. Trošak se tijekom godina povećavao, a sada iznosi 184 dolara po stanovniku planeta. Dakle, premda se mora ukloniti ili bar u najvećoj mogućoj mjeri ograničiti opasnost da nuklearno oružje dospije u ruke kriminalnih i terorističkih organizacija, isto je tako žurno da se države slože oko programa općega razoružanja koji bi ljudstvo i sredstva namijenjena u vojne svrhe preusmjerio za razvoj. U tome svjetlu valja tumačiti nuklearne težnje Irana, Sjeverne Koreje i drugih zemalja koje Sporazum ne obvezuje, poput Indije, kao i zapadnih sila te stalnih članica Vijeća sigurnosti UN-a. „Ravnoteža užasa“, zasnovana na takozvanoj „strategiji zastrašivanja“ i na nuklearnom oružju, ne jamči, nego prijeti miru ljudske obitelji. Utrka u naoružanju ograničuje razvoj naroda, izaziva uzajamno nepovjerenje država i njihovu izolaciju na regionalnoj i međunarodnoj razini. Valja krenuti od „razoružanja srdacâ“, od povjerenja između naroda i jačanja međunarodnih organizacija. Nije samo Međunarodna agencija odlučni u ostvarenju mira, nego je to svaka država i svako ljudsko biće – istaknuo je kardinal Martino.
Na napomenu našega novinara, između ostaloga, kako je Benedikt XVI. u poruci za Svjetski dan mira 2006. godine, istaknuo kako bi se sredstva namijenjena naoružanju mogla okrenuti u korist svih stanovnika, poglavito najpotrebitijih, kardinal je kazao kako je Papina poruka posebno realistična. Želio bih istaknuti dvije točke. Prije svega, Benedikt XVI. se poziva na učiteljstvo Pavla VI., prema kojemu je „Razvoj novo ime mira“. Postoji uska veza između razoružanja i razvoja, dakle između razvoja i mira. Među uvjetima za razvoj i mir naroda zasigurno je i razoružanje. Jedan od putova razoružanja je taj da se sredstva koja se danas troše za vojne programe namijene za miroljubive programe. Povelja Ujedinjenih naroda u 26. članku obvezuje države da jamče sigurnost i mir sa što je moguće manjim vojnim troškovima. Na nuklearnome području – s dužnom opreznošću – ne treba isključiti mogućnost da se nuklearni materijal iz oružja upotrijebi u energetske programe, poglavito u korist zemalja u razvoju. Prema procjeni Svjetskoga povjerenstva za masovno uništavanje za 2006. godinu, službeni svjetski arsenal sastojao se od 27 tisuća nuklearnih glava, od kojih je 12 tisuća već raspoređeno. To je mogući izvor materijala za miroljubive nuklearne programe. Riječi Benedikta XVI., kojima potiče preustroj ratnih naprava u sredstva mira i razvoja, imaju duboko eshatološko značenje i čini se da se pozivaju na proroka Izaiju, po kojemu će ljudi na kraju danâ mačeve prekovati u plugove, a koplja u srpove. Neće više narod dizati mač protiv naroda nit se više učiti ratovanju – primijetio je kardinal.
Osvrnuvši se potom na članstvo svete Stolice u Međunarodnoj agenciji za atomsku energiju, kardinal je kazao kako je Sveta Stolica za mir i sigurnost ljudske obitelji. Stoga se na svjetskoj razini zauzima za uravnoteženo i nadzirano „opće razoružanje“, na nuklearnome području, i na području kemijskoga, biološkoga i konvencionalnoga oružja. U tome se kontekstu shvaća važnost djelovanja Svete Stolice kao člana-osnivatelja Međunarodne agencije. Ustvari, Svetoj Stolici taj status omogućuje izbliza pratiti i radi općega dobra promicati proces razoružanja i nuklearnoga neširenja, istraživanje, kao i moguću miroljubivu primjenu nuklearne tehnologije. U konačnici, biti član-osnivatelj Međunarodne agencije, za Svetu Stolicu znači raditi za mir i razvoj ljudske obitelji. Želim podsjetiti kako su oni koji su osnovali agenciju od smoga početka tražili od Svete Stolice da bude njezin član, bili su uvjereni da će članstvo Svete Stolice biti mjerodavno jamstvo miroljubivih nakana same agencije – istaknuo je kardinal Martino.
Osvrnuvši se na uporabu nuklearne tehnologije u miroljubive svrhe, kazao je kako je u svjetlu nuklearnih nesreća, poput Černobila i curenja radioaktivnih tvari iz atomske centrale u Japanu, zabrinutost za zdravlje ljudi i planeta više nego opravdana. I u ovome slučaju valja ispravno postupiti i razumno odrediti temeljne točke za eventualnu nuklearnu politiku. Uzimajući u obzir slojevitost teme, ograničavam se na osobne i opće primjedbe, premda sam svjestan njihove važnosti zbog svoje službe pri Svetoj Stolici. Potvrđujući najviše standarde sigurnosti za čovjeka i okoliš kao i zabranu neprijateljske uporabe nuklearne tehnologije, pitam se zašto priječiti miroljubivu primjenu nuklearne tehnologije? Na području medicine poznate su moguće blagodati nuklearne radiologije, a proučavanja Međunarodne agencije namjeravaju očitovati kako nuklearna tehnologija može podupirati i poljodjelstvo. Čini mi se kako najviše zabrinjava energetski sektor. Ipak, ako se jamči sigurnost postrojenja i skladišta, te se zakonom strogo odredi proizvodnja, raspačavanje i trgovina nuklearnom energijom, mislim da postoje pretpostavke za integriranu energetsku politiku, koja, dakle, uz oblike čiste energije podrazumijeva i nuklearnu energiju. Osim toga, u ovome trenutku kada države ozbiljno razmišljaju o tome energetskom izvoru, valja mirno i javno raspravljati o nuklearnoj energiji. Isključiti nuklearnu energiju zbog nekoga načelnog stajališta, ili zbog mogućih nesreća, može biti velika pogrješka, a u nekim slučajevima dovodi do paradoksalnih učinaka. Italija je 1967. godine napustila proizvodnju nuklearne energije, te ju sada uvozi iz Francuske, a u čitavi svijet izvozi nuklearne centrale. U konačnici, potrebno je, i mora se, s najvećom mudrošću vrjednovati mogućnost miroljubive uporabe nuklearne tehnologije. Pri tome ipak treba imati na umu kako djela ljudskoga uma, dakle i postignuća na nuklearnome području, valja staviti u službu ljudske obitelji. Tehnologija može biti zlo zbog njene zle uporabe, a ona sama po sebi nije zlo – zaključio je kardinal Martino.