Pastoralna lokalna vlast i vjerski sprovod

U Crkvi svetoga Josipa u gradu Alghero, na Sardiniji, obavljen je vjerski sprovodni obred za Giovannija Nuvòlija, koji je, nakon sedmogodišnje ovisnosti o aparatima zbog atrofije mišića, odlučio umrijeti odbijajući hranu i vodu. Nakon njegova preminuća, u javnosti se nastavlja polemika koja je pratila posljednje mjesece njegova života. Netko je zamjerio što je Crkva dopustila crkveni sprovod, što nije bio slučaj s Piergiorgiom Welbyjem koji je također bolovao od takve bolesti, a na njegov su zahtjev isključeni aparati koji su ga održavali na životu.
Osvrnuvši se na taj posebni vidik događaja u razgovoru za našu radio postaju, nadbiskup Elio Sgreccia, predsjednik Papinske akademije za život, kazao je kako u ovakvim slučajevima, ili u slučaju osobe koja se prepusti smrti, ili pak u slučaju samoubojstva, o primjerenosti vjerskoga sprovoda prosuđuje lokalna pastoralna vlast. Pritom vodi računa o eventualnome izričitom protivljenju osobe katoličkoj vjeri, i odbijanju sakramenta, jer, jasno je da se u tim slučajevima, iz poštovanja prema odluci samoga pacijenta ne može dopustiti vjerski sprovod, ali i kako se religioznost ne bi silom nametala. Kada nema tih pretpostavki, a postoje dramatične okolnosti, Crkva ih obično dobronamjerno tumači i dopušta vjerski sprovod. Mislim da je u ovome slučaju primijenjen shvatljiv pastoralni kriterij, jer izišlo se ususret dugotrajnoj patnji. Stoga se trebamo prisjetiti ne samo da je to opravdano, nego da svojim molitvama trebamo ispratiti svoga brata kako bi milosrđe i bogatstvo milosti našega Gospodina Isusa Kista, Otkupitelja čitavoga čovještva, izišli u susret patnjama koje je pretrpio naš brat – zaključio je nadbiskup.