Komentar prof. Vitiella o Motu proprio

Motu proprio pape Benedikta XVI. i dalje je u žarištu stručnih i manje stručnih rasprava. O njegovom sadržaju i perspektivama koje otvara u razgovoru za našu radio postaju don Salvatore Vitiello, profesor teologije na katoličkome sveučilištu u Rimu, kazao je kako nije riječ o ograničavajućoj mjeri, nego o proširenju mogućnosti slavljenja svete liturgije. Posebice mislim da se ovaj pothvat može svrstati u već poznato Ratzingerovo stajalište o proširenju razumskoga djelovanja. Daje se mogućnost drugoj braći koja žele, u punom zajedništvu s Rimskom crkvom, u potpunoj poslušnosti Papi i biskupima, slaviti u različitom obliku istoga Rimskoga misala, da to mogu slobodno činiti. Nitko se ne treba strašiti ni bojati slobode. Kada se sloboda širi, treba se bez daljnjega radovati jer je Crkva slobodnija, a to je veoma važno – kazao je profesor.
Na upit kako dokument promatrati u kontekstu učiteljstva Benedikta XVI., kazao je kako crvena nit povezuje dokument s već povijesnim govorom Rimskoj kuriji, kada je Papa 22. prosinca 2005. godine govorio o tumačenju II. vatikanskoga sabora. Postoje dva suprotna tumačenja: diskontinuitet ili prekid, prema mišljenju Benedikta XVI. pogrešan i dvosmislen, zbunjuje narod, jer u Crkvi ne može biti prekida: Crkva je jedno tijelo, koje putuje kroz povijest, u njoj s pravom postoje reforme, bolje reći „obnove“ ... Ipak, unutar toga razvoja nema lomova. Dakle, Papa je u tome glasovitome govoru glasno i jasno izjavio kako tumačenje koje zastupa diskontinuitet, prekid, nije donijelo plod, dok je potiho rekao da tumačenje o obnovi donosi plodove. Stoga se, u svjetlu toga govora, treba tumačiti Motu proprio. Smatram da kada Papa tvrdi – a to je velika, najveća novost: i na lingvističkoj ćemo razini mi : teolozi i liturgičari morati ispraviti govor – kako nije riječ o dva obreda: obredu sv.Pija V. i obredu pape Pavla VI., nego o jednome obredu s dva oblika – zaključio je profesor Vitiello.
Govoreći o perspektivama dokumenta, kazao je kako je dokument veliki poziv na poslušnost, prije svega svećenicima i biskupima, kako bi se očitovalo ujedinjeno lice. Vjerujem da je ovih dana i idućih tjedana veliki izazov očitovati pravo lice Crkve, jedne, svete, katoličke i apostolske, ujedinjene s Petrom. Dakle, biskupi će svojim svećenicima morati dati primjer duboka jedinstva s Rimskim biskupom. Ako očitujemo primjer velikoga jedinstva, onda će se i mediji pridružiti i prihvatiti dokument u njegovome pravome duhu, bez oslanjanja na moguća neslaganja, po sebi moguća, možda u savjesti, ali ih se – prema pobudnici samoga Zbora za nauk vjere o crkvenome pozivu teologa, koja se, naravno, može primijeniti i na pastira – ne treba iznositi, da se ne bi u ovome trenutku stvorili nepotrebni lomovi koji ne bi pogodovali ispravnome prihvaćanju dokumenta – zaključio je profesor Vitiello.