Objavljeno Papino pismo kineskim vjernicima

Dugoočekivani dokument, znak ljubavi i Papine blizine za katoličku zajednicu u Kini, u tom je duhu danas objavljeno Papino pismo, upućeno biskupima, svećenicima, redovnicima i redovnicama, licima vjernicima Katoličke crkve u Narodnoj Republici Kini. Papin dokument, u talijanskoj verziji, ima 54 stranice podijeljene u dvadeset poglavlja, nudi smjernice za život Crkve i evangelizaciju u Kini, odgovarajući na brojne zahtjeve posljednjih godina pristigle iz Kine. U priopćenju Tiskovnoga ureda Svete Stolice istaknuto je kako dokument govori o vjerskim pitanjima, nije politički dokument niti želi biti osuda državnih vlasti, premda nije mogao prijeći preko poznatih teškoća s kojima se Crkva u Kini svakodnevno mora sučeljavati. Te je problematike – pojašnjeno je u propratnoj bilješci – u Vatikanu analiziralo uže Povjerenstvo. Potom je Sveti Otac sazvao 19. i 20. siječnja sjednicu na kojoj su sudjelovali razni crkveni uglednici. Nakon toga skupa, Povjerenstvo je pripremilo dokument koji je Benedikt XVI. potpisao 27. svibnja, na blagdan Duhova. S Pismom Papa ustanovljuje Dan molitve za Crkvu u Kinu, a svake godine će se održavati 24. svibnja.
Duboku naklonost prema čitavoj katoličkoj zajednici u Kini i strastvenu vjernost prema vrednotama kršćanske crkvene tradicije: to su dva načela na kojima se nadahnuo Benedikt XVI. pišući pismo kineskim katolicima, kojima je prije sve očitovao svoju „bratsku bliskost“. Vi dobro znate – piše Sveti Otac – koliko ste nazočni u mom srcu. Papa je odmah izrazio radost zbog vjernosti kineskih katolika Kristu i Crkvi, „ponekad i po cijenu velikih patnji“. Svjedočanstvo vjernosti – ustvrdio je – očitovano „u zaista teškim okolnostima“. Od vjernika Sveti Otac zahtijeva dijalog, razumijevanje i praštanje kad je to potrebno. Poziva ih, dakle, na ozbiljan put prema potpunome zajedništvu kako bi bili vjerni Kristu i Petrovu nasljedniku, te na „smjeran i poticajan“ dijalog s Vladom. Papa je izrazio zadovoljstvo što je Kina ostvarila znakovit društveno-gospodarski napredak, te je istaknuo kako, poglavito među mladima, s jedne strane raste zanimanje za duhovnu dimenziju, s druge pak se osjeća težnja za materijalizmom i hedonizmom. Benedikt XVI. hrabri Crkvu u Kini da bude Kristov svjedok, da s nadom gleda naprijed te da se u naviještanju Evanđelja mjeri s novim izazovima s kojima se kineski narod mora sučeljavati.
Sveti je Otac Pismom uputio posebnu poruku civilnim vlastima. Sveta Stolica potvrđuje raspoloživost za dijalog i ističe kako se ne želi miješati u unutarnja pitanja političke zajednice. Neka Kina zna – ustvrdio je Papa – Katolička crkva ima živu nakanu ponuditi, još jedanput, ponizno i nesebično služenje, u svome području, za dobro kineskih katolika i čitavoga kineskoga stanovništva. Ipak je Papa potvrdio stajalište Svete Stolice o vjerskoj slobodi. Rješenje postojećih problema – stoji u četvrtome poglavlju – ne može se postići kroz trajan sukob s legitimnim civilnim vlastima; ali je u isto vrijeme neprihvatljiva popustljivost istima, kada se nedužno miješaju u stvari koje se odnose na vjeru i crkvenu stegu. Civilne su vlasti svjesne – stoji u pismu – da Crkva u svome naučavanju poziva vjernike da budu dobri građani, ali je isto tako jasno da ona od države traži da katoličkim građanima jamči potpuno ispovijedanje vjere, u poštivanju prave vjerske slobode. Sveta Stolica, dakle, u ime čitave Katoličke crkve, priželjkuje otvaranje dijaloga s kineskim vlastima, kako bi, nakon prevladanih nesporazuma prošlosti, mogli zajedno raditi na dobro kineskoga naroda. Ipak je, poput svoga prethodnika Ivana Pavla II., Benedikt XVI. uvjeren da će normalizacija odnosa neusporediv prinos ponuditi miru u svijetu.
Osvrćući se na čisto crkvene vidike, Papa govori o „jakim suprotnostima između laika vjernika i kineskih pastira. Papa je podsjetio kako zbog jedinstva Crkve u pojedinim nacijama svaki biskup mora biti u zajedništvu s drugim biskupima i svi zajedno u vidljivome i stvarnom zajedništvu s Papom. Crkva u Kini – stoji u pismu – pozvana je živjeti i očitovati to jedinstvo, u bogatijoj duhovnosti zajedništva. U sedmom se poglavlju govori o „Patriotskoj udruzi“ koja je – istaknuto je – državno tijelo, nepoznato strukturi Crkve, koje želi biti iznad biskupa i voditi crkvenu zajednicu. Njegove izrečene nakane da primjenjuje načela neovisnosti i samostojnosti, samouprave i uprave Crkvom nisu pomirljive s katoličkim naukom, a osim toga, prouzročile su podjele među klerom i vjernicima. U pismu je istaknuto kako su zajedništvo i jedinstvo bitni i integralni elementi Katoličke crkve, stoga nacrt neovisne crkve u vjerskome okviru nije spojiv s katoličkim naukom.
U devetom i desetom poglavlju Papa obraća pozornost na stanje kineskoga episkopata te govori o osjetljivoj temi biskupskih ređenja koja „dira samo srce života Crkve“ i dotiče „samu srž uživanja vjerske slobode“. Potvrđeno je kako je imenovanje biskupa Papina vlast, jamstvo jedinstva Crkve, i kako nezakonsko ređenje nanosi „bolnu ranu crkvenome zajedništvu“. U pismu se priželjkuje postizanje dogovora s vladom kako bi se riješila neka pitana koja se odnose na izbor kandidata, objavljivanje imenovanja i priznavanje od strane civilnih vlasti. Potvrđivanje zaređenih biskupa bez apostolskoga mandata – ističe se u dokumentu – veoma je osjetljivo pitanje i poglavito odnosi se na osobu biskupa. Stoga svaki slučaj treba napose proučiti, poglavito kada nedostaje pravi prostor slobode.
Desetim poglavljem započinje drugi dio pisma, cjelovito posvećen smjernicama za pastoralni život. Sveti Otac ističe važnost obrazovanja kršćana, svećenika i laika. Također govori o ulozi obitelji u Kini, poziva vjernike da „na življi i uvjerljiviji način osjete njezino poslanje“ za dobro čitavoga društva. Od vjernika zahtijeva da snažno žive svoje misionarsko poslanje. U raznim dijelovima pisma Sveti Otac govori o svjedočenju kršćana koji su dali život za vjeru i predstavljaju uzor i potporu novoj evangelizaciji. U završnim stranicama pisma, Papa, uzimajući u obzir neke pozitivne razvoje crkvene situacije u Kini, priopćava opoziv ovlasti i uputa pastoralne naravi koji su bili dopušteni u posebno teška vremena za Crkvu. Pismo završava navještajem ustanovljenja Dana molitve za Crkvu u Kini, koji će se svake godine 24. svibnja održavati, na liturgijski spomen Blažene Djevice Marije, Pomoćnice kršćana, s velikom pobožnošću štovane u marijanskome svetištu Sheshanu u Shanghaiu. Na isti dan, poželio je Papa, da katolici čitavoga svijeta od Gospodina za kineske vjernike traže „dar ustrajnosti u svjedočenju“ sigurni da će prošle patnje biti nagađane, „premda ponekad može izgledati kako je sve žalosni neuspjeh“.