Europa mora ponovno ovladati svojom tradicijom kolijevke humanizma, utemeljenoga na kršćanskim vrednotama

Europa mora ponovno ovladati svojom tradicijom kolijevke humanizma, utemeljenoga na kršćanskim vrednotama, a kontinentalna sveučilišta moraju dubinski proučavati „krizu modernosti“, omogućujući vjeri i razumu da surađuju i odgovore kulturnim i duhovnim potrebama čovjeka. Govorom velikoga intelektualnoga dometa, Benedikt XVI. je dopodne primio u audijenciju profesore i rektore europskih sveučilišta, koji su ovih dana u Rimu sudjelovali na skupu „Novi humanizam za Europu“.
U Europi koja „osjeća izvjesnu društvenu nestabilnost i nepovjerenje prema tradicionalnim vrednotama“, promicanje novoga humanizma „zahtijeva jasno shvaćanje što ustvari znači modernost“. Polazeći od te pretpostavke Papa je opširno govorio o ulozi koju učilišta Staroga kontinenta mogu i moraju odigrati u službi „ujedinjenije Europe“.
Daleko od toga da bude plod površne želje za novošću, traženje novoga humanizma mora ozbiljno voditi računa o činjenici da se u Europi događa ogromno kulturno pomicanje, u kojem su muževi i žene svjesniji svoga poziva da se aktivno zauzimaju u promjeni svoje povijesti. Povijesno gledano, u Europi se razvio humanizam, zahvaljujući plodnoj suradnji između raznih kultura njezinoga naroda i kršćanske vjere. Europa danas mora očuvati i ponovno ovladati svojom istinskom tradicijom ako želi ostati vjerna svome pozivu kolijevke humanizma – istaknuo je Benedikt XVI.
Papa je svojim slušateljima rekao da posebnu pozornost treba obratiti na tri glavna pitanja: duboko proučiti krizu modernosti, čuvati se lažne dihotomije stvorene između „pravoga humanizma“ – koji gleda na transcendentnost – i izvjesnoga „teizma“ koje se drži krajnostima „nepomirljivoga sukoba između Božjega zakona i ljudske slobode“. Radije se pitajmo – primijetio je Bendikt XVI – je li – kako je napisao Ivan Pavao II. u enciklici 'Redemptor hominis' – u doba gospodarskih i tehničkih napredaka „čovjek kao takav, u kontekstu toga napretka, postao zaista boljim, to jest duhovno zrelijim, svjesnijim svoga ljudskoga dostojanstva, odgovornijim, otvorenijim prema drugima, poglavito slabijima i potrebitijima, spremniji davati i nositi pomoć svima“.
Papa je potom govorio o odnosu vjere i razuma, ustvrdivši među inim kako je množenje europskih učilišta bilo promicano na osnovi uvjerenja da vjera i razum mogu surađivati „u traženju istine, uzajamno poštujući narav i opravdanu neovisnost, ali zajedno djelujući na skladan i kreativan način u ostvarenju ljudske osobe u istini i ljubavi“. Sadašnje je kulturno pomicanje često viđeno kao 'izazov' općoj kulturi i samom kršćanstvu, a ne kao 'obzor' u odnosu na koji mogu i trebaju biti pronađena kreativna rješenja – kazao je Benedikt XVI.
Sveti je Otac potom govorio o prinosu koji kršćanstvo može dati budućem humanizmu. Takozvano „pitanje čovjeka“ – predmet rasprava na rimskome skupu rektora i sveučilišnih profesora – izaziva Crkvu da osmisli učinkovite načine kako suvremenoj kulturi priopćiti „realizam“ svoje vjere u spasiteljsko Kristov djelo. Kršćanstvo – upozorio je Benedikt XVI – ne smije biti potisnuto u svijet mita i emocija, nego mora biti poštivano kako bi njegov naviještaj rasvijetlio istinu o čovjeku, tako da duhovno preobrazi muževe i žene te im omogući da ostvare svoje zvanje u povijesti.
Spoznaja nikad ne može biti ograničena samo na intelektualno područje; ona uključuje obnovljenu sposobnost gledati na stvari bez predrasuda i unaprijed stvorenih mišljenja te divljenje stvarnosti čiju se istinu može otkriti ujedinjujući intelekt i ljubav. Samo onaj Bog koji ima ljudsko lice, objavljen u Isusu Kristu, može nam zapriječiti da suzujemo stvarnost upravo kada zahtijeva uvijek nove i sve složenije razine razumijevanja. Crkva je svjesna svoje odgovornost kako mora suvremenoj kulturi ponuditi taj prinos– zaključio je Benedikt XVI.