U katehezi današnje opće audijencije Benedikt XVI. govorio o liku biskupa Ciprijana
iz Kartage, u nazočnosti više od 30 tisuća vjernika na Trgu svetog Petra. Biskup,
rekao je Papa, koji je na srcu imao jedinstvo Crkve i koji je imao razumijevanja za
prihvat i onih, koji su se u strahu pred progonima, u početku odrekli vjere. Crkva
je jedna i ujedinjena pod “Petrovom katedrom”, tko se od nje udalji “umišlja si“ da
joj pripada. Ali ustvrdivši to, oproštenje onomu tko ju je napustio i traži ponovno
vratiti se izvanredan je kršćanski čin, polazi od srca privilegiranog mjesta bliskosti
s božanskim, gdje “čovjek govori Bogu i Bog sluša čovjeka”. U biti to je bio pastoralni
stil koji je oblikovao kratku i intenzivnu parabolu vjere biskupa Ciprijana, Afrikanca
iz Kartage, koji se u 35. godini obratio na kršćanstvo, ubrzo posvećen za biskupa
i mučenika trinaest godina poslije za cara Valerijana. Ciprijan, pojasnio je Benedikt
XVI., nije bio teolog nego pastir, zauzet “junački” ponovno uvesti disciplinu u kršćanske
redove uznemirene nasiljem rimskih progona. Nakon Decijeva progona 251. Ciprijan
se morao snažno založiti u pitanju takozvanih “lapsi” - to jest "posrnulih" - koji
su se živo željeli vratiti u zajednicu. Rasprava o njihovu ponovnu primanju dovela
je do podjele kartaških kršćana na lapsiste i rigoriste. Konačno, treba napomenuti
i sukob između Ciprijana i rimskog biskupa Stjepana o valjanosti krštenja što su ga
poganima podjeljivali krivovjerni kršćani. U tim teškim uvjetima – primijetio je Benedikt
XVI. - Ciprijan je pokazao izvrsne sposobnosti upravljanja: “Bio je strog, ali
ne nefleksibilan prema lapsima, priznajući im mogućnost oprosta nakon primjerene pokore;
pred Rimom je čvrsto branio zdrave predaje afričke Crkve; bio je čovječan i obuhvaćen
najistinskijim evanđeoskim duhom dok je poticao kršćane na bratsku pomoć poganima
u vrijeme kuge; znao je održati pravu mjeru dok je opominjao vjernike - često prestrašene
da će izgubiti život ili zemaljska dobra - da za njih pravi život i prava dobra nisu
od ovoga svijeta; bio je neumoljiv u borbi protiv pokvarenih običaja i grijeha koji
su razarali moralni život, posebice protiv škrtosti”. Usprkos progonima i
oprekama s Rimom Ciprijan, ustvrdio je Papa, bit će uvijek jasan u određivanju jedinstva
s Papom najviše veze crkvenoj pripadnosti. On je rekao: “Razlikujem vidljivu
Crkvu, onu hijerarhijsku, i nevidljivu Crkvu, onu mističnu, ali i snažno potvrđuje
da je Crkva samo jedna, utemeljena na Petru. Neumorno ponavlja da "tko se udalji od
Petrove stolice, na kojoj je utemeljena Crkva, zavarava se misli li da ostaje u Crkvi
…Postoji samo jedan Bog, samo jedan Krist - opominje Ciprijan - samo jedna je njegova
Crkva, samo jedna vjera, samo jedan kršćanski narod, okupljen u čvrstom jedinstvu
cementom sloge. A ne može se razdvojiti ono što je po svojoj naravi jedno". Također
i iz najuzvišenije kršćanske molitve, Oče naš, izvire skladni i kolektivni karakter
Crkve. Nju, bilježi Ciprijan u jednoj svojoj molitvi, darovao nam je Krist u pluralu
“da onaj koji moli ne moli samo za sebe. Naša molitva – nastavio je – jest javna i
zajednička”: ”U konačnici, Ciprijan se smješta na izvorište one plodne teološko-duhovne
predaje koja u "srcu" vidi povlašteno mjesto molitve. Prema Bibliji i Ocima srce je
čovjekova nutrina, mjesto gdje prebiva Bog. Predragi, usvojimo takvo "srce u stavu
slušanja", o kojemu nam govore Biblija i Oci: to nam je tako potrebno! Samo tako moći
ćemo u punini iskusiti da je Bog naš Otac i da je Crkva, sveta Zaručnica Kristova,
doista naša Majka”. Hrvatske hodočasničke skupine Benedikt XVI. pozdravio je
ovim riječima: „Srdačno pozdravljam
sve hrvatske hodočasnike, a posebno studente Filozofskoga i Teološkoga Fakulteta Družbe
Isusove iz Zagreba te vjernike župe svetoga Petra iz istoga grada. Neka blagovanje
Kristova Tijela vaš život uvijek sve više suobličava Njemu koji nas je ljubio do kraja!
Hvaljen Isus i Marija!“ Evo nekoliko dojmova s opće audijencije:Hodočasnici:
Papa Benedikt XVI.
i danas je na Trgu svetoga Petra uputio apel vođama skupine G-8 okupljenima u Heiligendammu
u Njemačkoj, neka ne zaborave preuzeta obećanja u korist siromašnih Zemalja. Danas
je u Heiligendammu u Njemačkoj pod predsjedanjem Savezne Republike Njemačke započeo
godišnji sastanak na vrhu vođa država i vlada skupine G-8 – to jest sedam industrijski
najrazvijenijih zemalja i Ruske Federacije. 16. prosinca prošle godine sam pisao kancelarki
Angeli Merkel zahvalivši joj, u ime Katoličke Crkve, na odluci da se u dnevni red
sastanka G-8 uvrsti tema siromaštva u svijetu, s osobitom pozornošću na Afriku. Dr.
Merkel mi je ljubazno odgovorila 2. veljače, jamčeći mi da će se G-8 založiti za postizanje
Milenijskih ciljeva razvoja. Želio bih uputiti novi apel vođama okupljenim u Heiligendammu
da ispune obećanja da će znatno povećati svoju pomoć razvoju, u korist najsiromašnijih
pučanstava, prije svega onih s afričkoga kontinenta. U tome smislu posebnu pozornost
zavrjeđuje drugi veliki milenijski cilj: "postići osnovno obrazovanje za sve; zajamčiti
da do 2015. svaki dječak i djevojčica završi osnovnu školu". Taj cilj – kazao je Papa
- je sastavni dio postizanja svih ostalih milenijskih ciljeva; to je jamstvo da će
postignuti ciljevi počivati na čvrstim temeljima; to je polazišna točka za autonomne
i održive procese razvoja. Podsjetio je na pothvat Crkve: ”Ne smije se zaboraviti
da je Katolička Crkva uvijek bila na prvoj liniji na polju obrazovanja, stižući,
osobito u najsiromašnijim zemljama, tamo gdje državne strukture često nisu uspijevale
doći”. Ostale kršćanske Crkve, vjerske skupine i udruge civilnoga društva
također su uključene u taj odgojni pothvat. To je stvarnost koju su vlade i međunarodne
organizacije, uz primjenu načela supsidijarnosti, pozvane prepoznati, vrednovati i
podupirati također izdvajanjem potrebnih financijskih sredstava. Solidarnost prema
siromašnim zemljama – napisao je Papa u pismu Angeli Merkel – nije neka povlastica
nego je “teška, bezuvjetna moralna obveza, utemeljena na zajedničkoj pripadnosti ljudskoj
obitelji”.