Papa proglasio četiri nova sveca

Papa Benedikt XVI. danas je, na blagdan Presvetoga Trojstva, tijekom svečanoga euharistijskog slavlja na Trgu svetoga Petra, svetima proglasio četvero blaženih: Giorgia Precu, Šimuna iz Lipnice, Karla od svetoga Andrije, te Mariju Eugeniju od Isusa.
„Salutis omnium sitibundus“ – Žedan spasenja za sve, tim je riječima opisan Poljak Šimun iz Lipnice, neumorni propovjednik koji je svoje vrijeme rado posvećivao učenju i molitvi, ali nije zanemarivao bližnje. Član Reda manje braće, živio je u XV. stoljeću, kada je u Poljskoj vladala kuga. Zajedno je sa subraćom pomagao bolesnima i tješio umiruće, dijeleći im sakramente i naviještajući utješnu Božju Riječ. Ostajući uvijek uz oboljele, zarazio se, ali ni u trenutku preminuća nije odvajao svoje oči od Križa.
Francuskinja Marija Eugenija od Isusa, utemeljila je pak, u XIX. stoljeću, Institut Sestara od Uznesenja Blažene Djevice Marije, apostolsku, ali istovremeno i duboko kontemplativnu kongregaciju. Nakon Francuske revolucije, shvatila je da je potrebno obnoviti kršćanski svijet prema Evanđelju, te da se Crkva treba posvetiti kršćanskome odgoju djevojaka. Svijet je gledala kao mjesto Božje objave i mjesto na kojemu Ga valja slaviti. Ono što ju je potaknulo da svu svoju snagu posveti Crkvi, bila je jedna propovijed oca Lacordairea, koju je čula u pariškoj katedrali.
Nizozemac, pasionist Karlo od svetoga Andrije, koji je preminuo 1893. godine, svojim primjerom upućuje snažan poziv na vjernost Kristu, pa i po cijenu vlastita života. Bio je veliki štovatelj Muke Gospodinove, te su, tražeći pomoć u nevolji i odgovore u trenutcima dvojbe i kušnje, njemu hrlile brojne osobe iz svih društvenih slojeva. Uvijek je sa sobom nosio maleno raspelo, kao da je želio podsjećati da Kristova Muka nije neka apstrakcija ili čisto povijesni događaj, nego stvarni i sadašnji događaj.
Na koncu, Giorgio Preca, malteški svećenik, čiji je život bio obilježen snažnim poticajom na posvećivanje katehezi za laike, kako bi se u evangelizaciji vrjednovala i njihova uloga. Rođen je na Malti 1880. godine, za svećenika je zaređen u prosincu 1906., i odmah je sljedeće godine, s nekoliko mladih laika, postavio temelje za Društvo kršćanskoga nauka. Godine 1916. postaje član karmelićanskoga Trećeg reda, a 1957. predlaže za Svetu Krunicu pet Otajstava svjetla. Za života je vidio kako se njegova udruga širi i raste u Australiji i drugdje, a preminuo je 26. srpnja 1962. godine. Papa Ivan Pavao II. ga je proglasio blaženim 9. svibnja 2001. godine na Malti. Nepoznavanje vjere jako ga je žalostilo; često je ponavljao da je pouka izvor svakoga dobra – napomenuo je u razgovoru za našu radio postaju msgr. Charles Scicluna, postulator kauze za kanonizaciju, te dodao kako se don Giorgio stoga posvetio propovijedanju, duhovnome vodstvu i pisanju katekizama. Njegov je lik i danas vrlo aktualan; postavlja se, naime, na trag prorokâ potaknutih u Crkvi Duhom Svetim, kako bi nježnom snagom istaknuli bitnu ulogu Božje Riječi u odgoju i u kršćanskome životu, kao i u isticanju važne i nezaobilazne uloge laika u Crkvi, kao aktivnih djelatnika u evangelizaciji – dodao je msgr. Scicluna.