Varaždinski biskup Josip Mrzljak predvodio je u nedjelju 3. lipnja Misu za maceljske
žrtve "križnoga puta" i blagoslovio spomen crkvu Muke Isusove u Maclju. "Ova crkva
sama po sebi je jedno svjedočenje i jedan govor. Ovdje stojimo iznad zemnih ostataka
1163 osobe koje su izvađene iz 23 jame, ali mnoge su još neotkrivene u ovim okolnim
šumama. To su desetljećima prešućivane žrtve i njihova posljednja ovozemaljska počivališta.
I danas su, na žalost, prešućivani", rekao je u propovijedi biskup Mrzljak. Spominjući
se žrtava, pročitao je ulomak knjige "Posljednja tajna" (The Last Secret) lorda Nicolasa
Bethella u kojoj opisuje izručenje kozaka i drugih ruskih izbjeglica Staljinu te se
marginalno dodiruje sudbine hrvatske vojske: "Najužasniji primjer bleiburške tragedije
bili su marševi smrti koje je organizirala 7. brigada 17. partizanske udarne divizije,
kroz gradove, sela i naselja Slovenije, Hrvatske i Srbije. Desetci tisuća Hrvata bili
su grupirani u nekoliko kolona, ruku vezanih žicom na tipično ruski način. Onda su
izgladnjeli, žedni, iscrpljeni, izobličeni, izmučeni i na rubu snaga bili prisiljeni
trčati velike daljine pokraj svojih "osloboditelja" koji su jahali na konjima ili
se vozili u kolima. Oni koji nisu mogli izdržati takav "trčeći marš" bili su zaklani,
izudarani do smrti ili ustrijeljeni, zatim ostavljeni na rubu ceste ili bačeni u jarke.
Vrlo je malo Hrvata stiglo do posljednjeg odredišta ovog marša". Riječ je o zarobljenim
vojnicima, ali i o mnoštvu civila koji su u strahu bježali. Biskup Mrzljak osvrnuo
se i na članke Ženevske konvencije za zaštitu žrtava rata koji govore o smrti, pokopu
i obilježavanju grobova. Prema Konvenciji, vlasti koje drže ratne zarobljenike trebaju
se brinuti o tome da ratni zarobljenici koji umru u zarobljeništvu budu dostojno pokopani
i da njihovi grobovi budu poštovani, uredno održavani i tako označeni da se uvijek
mogu pronaći. Također, prema Konvenciji svaka smrt ili teško ranjavanje ratnog zarobljenika
koje je prouzročio ili za koje postoji sumnja da ih je prouzročio neki stražar, drugi
ratni zarobljenik ili bilo koja druga osoba, kao i svaki smrtni slučaj kojega je uzrok
nepoznat, treba biti predmet službene istrage od strane sile koja drži ratne zarobljenike.
Ako istraga utvrdi krivnju jedne ili više osoba, sila koja drži ratne zarobljenike
treba poduzeti sve mjere za sudski progon odgovorne ili odgovornih osoba. "Na nama
u Crkvi nije da istražujemo, premda bismo žarko željeli znati istinu, željeli bismo
znati barem za grobove naših dragih pokojnika. To je ta naša muka koja nas povezuje
s Isusovom mukom. Stoga će i ova crkva biti neprestani podsjetnik na tu muku koju
su mnogi podnijeli umirući ovdje od ruke zločinaca kojima i mi, poput Krista, opraštamo,
ali zaboraviti nikako ne možemo. Jer kako bismo mogli zaboraviti roditelje, braću,
sestre, sinove, kćeri?! Kako bi još uvijek živi svjedoci i sami sudionici "križnog
puta" mogli zaboraviti svoje prijatelje i suputnike koje su gledali u zadnjim trenucima
njihovog života?! Kako bi mogli zaboraviti i svoje mučitelje?!", istaknuo je u propovijedi
biskup Mrzljak.