Krije li se iza biološke oporuke ozakonjenje eutanazije?

Udruga talijanskih katoličkih liječnika nedavno je u Milanu održala skup o biološkoj oporuci. Stručnjaci su, usporedo s radom parlamentarnih povjerenstava oko nacrta zakona o biološkoj oporuci, željeli pojasniti kritične točke: granice samoopredjeljenja pacijenta i sloboda liječnika. S takozvanom biološkom oporukom građanin stječe sposobnost unaprijed očitovati vlastitu volju obzirom na terapiju u slučaju nesposobnosti očitovanja. Ovih je dana profesor Francesco D'Agostino, počasni predsjednik Nacionalnoga odbora za bioetiku, govorio o opasnosti da se iza biološke oporuke ustvari skriva nakana ozakonjenja eutanazije.
Osvrnuvši se na biološku oporuku u razgovoru za našu radio postaju profesor D'Agostino je kazao kako se u odnosu liječnik-pacijent isprepliću prava i obveze. Bolesnik ima pravo na liječenje, a to je i liječnikova dužnost. S druge pak strane liječniku treba biti priznata znanstvena i moralna neovisnost, stoga mu bolesnik ne može propisivati lijekove i radnje. Odnos između liječnika i pacijenta mora ostati uravnotežen. Kad, naprotiv, kao u zahtijevanju eutanazije, s jedne strane postoji apsolutna naredba, dakle, da se okonča život, s druge je pak neizbježno „apsolutna obveza“ izvršenja smrti; očito je kako više nema odnosa i kako se izobličuje identitet medicine. Stoga biološku oporuku treba prihvatiti u okviru u kojem se između liječnika i pacijenta održava ravnoteža ovlasti, prava i dužnosti. Ali, kad budući pacijent unaprijed pismeno očituje zahtjeve, jer neće biti sposoban razumjeti i odlučiti, koji će liječniku biti podneseni, ti zahtjevi nikada ne mogu biti obvezatni za liječnika. Tako se prije nekoliko godina očitovao Bioetički nacionalni odbor. Pravedno je da pacijent može napisati izjavu o eventualnoj terapiji, ali ona treba biti obavijest liječniku o prikladnoj mogućnosti za naknadno kliničko vrjednovanje, ali nikako ne može liječnika pretvoriti u pasivnoga izvršitelja bolesnikove želje. Nažalost, neki nacrti zakona predviđaju obvezatnost bioloških oporuka, stoga je lako shvatiti kako se iza obvezatnosti bioloških oporuka krije namjera primorati liječnika na izvršavanje eutanazije. Tomu se treba radikalno protiviti – zaključio je profesor.
Na upit u čemu je spor između laika i katolika, kazao je kako su brojni laici radikalno protivni bilo kojoj pretpostavci eutanazije. Protivljenje eutanaziji nije isključivost vjerskoga svjetonazora. Ono je posve nazočno u Hipokratovoj prisezi, 400 godina prije Krista. U ovome su povijesnom trenutku katolici veoma pozorni braniti Hipokratovu prisegu, ali se ne treba zavaravati da je riječ o vjerskoj ili konfesionalnoj borbi, apsolutno nije. Borba se vodi za pravu medicinu i zaštitu života, za dva načela koja su po sebi laička i ne treba ih izjednačivati s vjerskim – zaključio je profesor.