Redovničko zvanje među crkvenim zvanjima - bila je tema 54. nacionalne skupštine Unije viših poglavarica održane u Rimu

U Rimu je u travnju održana 54. nacionalna skupština Unije viših poglavarica, u kojoj je zastupljeno više od 600 ženskih družbi nazočnih u Italiji. Na skupštini se raspravljalo o „redovničkom zvanju među crkvenim zvanjima“. Govoreći o skupu u razgovoru za naš radio sestra Giuseppina Alberghina, dopredsjednica Unije, kazala je kako po njihovome mišljenju ne treba govoriti samo o stanju redovničkih ženskih zajednica, nego o dimenziji zvanja čitavoga crkvenog sustava, kritičnoj i za druga kršćanska zvanja, poput braka i svećeništva. Kršćanski se život treba vratiti svježini novoga života, započetoga krštenjem. Nije riječ samo o količinskoj nego i kvalitetnoj krizi koja upućuje na vraćanje Evanđelju, „bez glose“, kako bi rekao sveti Franjo Asiški, odnosno bez tumačenja. Ako se u ovim prilikama redovnički život, ne samo ženski, ne vrati izvorima, neće moći odigrati važnu ulogu znaka i upozorenja u snažnim zahtjevima koji iz krštenja proizlaze za sve Kristove učenike – istaknula je sestra Giuseppina.
Na upit zašto su u krizi ustanove nastale u devetnaestom i dvadesetom stoljeću, kazala je kako izgleda da je „družbeni“ oblik redovničkoga života, koji je tada odigrao važnu ulogu u odgovoru na društvene i crkvene izazove, pozvan razviti se u oblike prikladnije današnjim izazovima: providnije i učinkovitije oblike za prenošenje Kristova iskustva novim naraštajima. Danas se osjeća potreba u društvu suvremenika živjeti, svjedočiti vjeru i pripadnost Kristu, umrlom i uskrslom, poglavito pred pitanjem smisla života i umiranja, patnje i radosti, izgradnje zemaljskoga grada obzirom na nebeski. Tema novoga života i novoga stvaranja, povezana s krštenjem, u ovome zadire u eshatologiju, koja je susret između Božjega djelovanja i svrsishodnoga sazrijevanja svijeta – kazala je sestra Alberghina.
Govoreći o ulozi redovnika u današnjem društvu, kazala je kako redovnici u Crkvi trebaju biti nedvosmisleni znak budućega stvaranja. Stoga držimo važnim oživjeti zajedničku karizmu redovničkoga života, koja je u osnovi raznih redovničkih obitelji, a to je potvrđivanje prvenstva Božjega, prvenstva nesebične i bezuvjetne Božje ljubavi. Redovnički život treba sve svoje snage posvetiti klanjanju i spomenu Božjem. Osobe posvećenoga života odgovaraju na očekivanja svijeta ako svojim životom odgovaraju Božjem nacrtu, potrebi duhovnosti i nadnaravnosti, ponovnoga vrjednovanja tišine i nutarnjega života, temelja novoga humanizma, utemeljenoga na božanskome Kristovu čovještvu, koje nam je dano u otajstvu Pashe i sakramenata proizišlih iz probodenoga Isusova srca – zaključila je sestra Alberghina.