Uz liturgijska čitanja VII. vazmene nedjelje razmišlja pater Jure Antunović

U svojoj velikosvećeničkoj molitvi, čiji dio donosi nedjeljni evanđeoski odlomak, izgovorenoj na najsvečaniji način Isus je iznio bit oproštajnog govora na Zadnjoj večeri. Isus je svjestan da će uskoro njegov lik biti zastrt stravom smrtnoga časa, kada će biti ponižen i iznakažen bolima i smrtnom tjeskobom. Dok Isus izriče svoju molitvu, tiho i mirno u njemu leži žrtveno janje, spremno poći u smrt. Isusov pogled koji je do sada počivao na apostolima, preko njih gleda u buduća vremena, u stoljeća kršćanske Crkve, sve do svršetka vremena. Kao da se svi oni koji će biti kršteni u njegovo Ime, nalaze pred njim. Za sve njih upravlja molitvu nebeskome Ocu: «Ne molim samo za njih, nego i za sve one koji će po njihovoj riječi vjerovati u mene, da svi budu jedno». Dok budu evangelizirali čitav svijet, učenici će kao nositelji i svjedoci poruke spasenja morati naučavati upravo i samo onu istinu o Bogu i čovjeku koju je Otac objavio po Isusu Kristu. Tu će istinu trebati uvijek nanovo izricati, oblačiti je u ruho razumljivoga jezika novim kulturama i naraštajima svih vremena. Vjerovjesnici će pod vodstvom crkvenoga učiteljstva morati ostati povezani s apostolima s obzirom na istine vjere, što će ujedno biti i raspoznavajući znak prave Kristove Crkve. Crkva je Duhom zapečaćena zajednica vjernika. Jedinstvo i sloga također je raspoznajni znak Crkve: Jedna vjera, jedno krštenje, jedna riječ, jedno tijelo, jedan duh, kao što nas poučava Pavao u svojim poslanicama. Isus je u svojoj molitvi dodirnuo egzistencijalno pitanje za čitavu ljudsku zajednicu. Živimo u vremenu globalizacije koje nas je svojim napretkom, s jedne strane, tehnički i fizički približilo, ali s druge duhovno osiromašilo. Promatrajući ovaj svijet i njegova zbivanja svjedoci smo koliko je više potrebno međusobne solidarnosti, suosjećanja, ljubavi, pravde i odgovornosti kako bi svi mogli provoditi život dostojan čovjeka. Živimo u sve više razdijeljenom i polariziranom svijetu, a Isus moli: da svi budu jedno! Sveti Otci kao da su predosjećali kakva će biti budućnost, opominjali su Crkve na očuvanje jedinstva. «Tamo gdje vlada razdor i ogorčenje, ne može prebivati Bog, govorio je jedan od prvih mučenika sv. Ignacije. A Kartaški biskup Ciprijan u vezi s tim je govorio: Otrgni zraku od sunca; jedinstvo svjetla ne pripušta odcjepljenja. Odlomi granu od stabla; jednom slomljena, ona više neće propupati. Odvrati potok od njegova vrela; on će umah presušiti». «Promicanje jedinstva je povezano s najdubljom misijom Crkve, budući da je ona u Kristu kao sakrament ili znak i sredstvo najužeg sjedinjenja s Bogom i jedinstva svega čovječanstva» (GS. Br. 42).
Sveti je Duh istinski protagonist ekumenskoga zauzimanja – istaknuo je između ostaloga Benedikt XVI. primivši na blagdan svetog Henrika u audijenciju ekumensko izaslanstvo Finske. Susret se podudario s Molitvenom osminom za jedinstvo kršćana, koja je održana na temu „Gluhima daje čuti, a nijemima govoriti“. Upravo ova tema Molitvene osmine, kazao je Papa, očituje kako nas Isus oslobađa od duhovne gluhoće, čineći nas sposobnima slušati spasonosnu riječ i naviještati je drugima“. Tom je prigodom Sveti Otac podsjetio kako je „Sveti Duh pravi protagonist ekumenskoga zauzimanja“, poželio je da razgovori u tijeku mognu stvarno pridonijeti “traženju punoga i vidljivog jedinstva Crkve, istovremeno pružajući sve jasniji odgovor na temeljna pitanja koja zanimaju život i društvo“, kazao je Papa. Kao kršćani pozvani smo srcem i djelom učiniti sve za bolje očuvanje jedinstva Crkve ili za ponovnu uspostavu jedinstva tamo gdje je ono narušeno.