U Rimu održan skup pod naslovom "Etika i zakonitost"

Bogobojaznost zahtijeva javno svjedočenje vlastite vjere. To tim više vrijedi za one koji zbog društvenoga ili političkoga položaja trebaju odlučivati o temeljnim vrednotama – stoji u pobudnici pape Benedikta XVI. „Otajstvo ljubavi“. Nedavno je, polazeći od apostolske pobudnice, na slobodnom sveučilištu „Presveta Djevica uznesena na nebo“ održan skup „Etika i zakonitost“.
Osvrnuvši se na ulogu države u vrednovanju temeljnih vrednota u razgovoru za našu radio postaju profesor Francesco Paolo Casavola, predsjednik Talijanskoga odbora za bioetiku, kazao je kako su temeljne vrednote one koje su povezane s društvenim pozivom čovjeka. Stajalište Crkve je da postoje vrednote koje vječno obilježavaju čovjekov poziv, to jest njegovo ostvarenje. Te se vrednote moraju utjeloviti u povijesti, trebaju postati pravila ponašanja. Pozivamo se na vrednote u procjeni prikladnosti ili neprikladnosti društvenih pravila, državnih zakona u odnosu na čovjekovo zvanje koje moraju očuvati i podupirati u njegovome povijesnom ostvarenju. Taj poziv je tim žurniji onda kad društva postanu individualistička, kad osobni interes prevladava nad općim dobrom – kazao je profesor.
Na upit kada se kršćanska misao sukobljava sa zakonitosti, kazao je kako se to uvijek događa kad zakonitost nameće ponašanja protivna ostvarenju trajnih vrednota, sastavnih vrednota ljudske naravi, koja u zapadnoj tradiciji ima toliko široko značenje da graniči s pragom dvoličnosti: narav kao nešto nepromjenjivo, vječno pravilo, a s druge pak strane narav kao ljudsko zvanje koje se ostvaruje u povijesti, utjelovljuje se, sazrijeva i podložno je evoluciji – istaknuo je profesor. Govoreći o kršćanskoj misli kazao je kako ju kao veliku kulturnu činjenicu štiti crkveno učiteljstvo, koje stalnim predlaganjima vjerničkim savjestima nastoji da iz tih načela, vrednota, proiziđu društveni kalupi. Religija poput kršćanske, koja je utjelovljenje istine u povijesti, ne može graditi društvo koje nije sukladno načelima. S druge pak strane treba voditi računa da država kao takva ne može govoriti savjestima. Odbacili bismo državu koja bi željela ovladati savjestima, ili koja želi uvjetovati inteligenciju. Prihvaćamo državu koja proglašava slobodu savjesti, slobodu očitovanja misli i izgradnje kulture. Stoga država mora jamčiti da učiteljstvo nikad ne povrijedi savjest osobe. Država postaje jamac vjerske slobode – zaključio je profesor Casavola.