Smjernice za pastoralno djelovanje u Brazilu i Latinskoj Americi

Papa Benedikt XVI. vratio se u Rim iz Brazila, gdje je jučer završio šesto apostolsko međunarodno putovanje, a prvo u Latinskoj Americi. Papa je u oproštajnome govoru ovaj pastoralni pohod nazvao nezaboravnim. Posljednji su dan Papina pohoda Brazilu obilježila dva događaja od velikoga crkvenoga značenja za brazilske vjernike, ali i za čitavu Crkvu u Latinskoj Americi. Papa je dopodne ispred marijanskoga svetišta u Aparecidi slavio Svetu Misu, a popodne je predsjedao otvaranjem V. skupštine latinskoameričkih i karipskih biskupa.
Tom prigodom Sveti je Otac ukazao na pastoralne smjernice za sljedeće godine. Budite sigurni da vas sve nosim u svome srcu: U mom će sjećanju zauvijek ostati urezana očitovanja zanosa i duboke pobožnosti ovoga naroda – kazao je Papa. Vjera se danas treba suočiti s nizom izazova, budući da su u igri „skladan razvoj društva i katoličkoga identiteta latinskoameričkih naroda. Stoga, katolici trebaju postati svjesniji svoje odgovornosti kao misionara i Kristovih učenika. Papa je ustvrdio kako navještaj Isusa i Evanđelja nije donio zatiranje predkolumbijskih kultura, niti je bio nametanje tuđe kulture. U konačnici - kazao je – samo istina ujedinjuje, a njezina je potvrda ljubav. Iz toga razloga, budući da je Krist „ljubav sve do kraja“, On nije tuđ ni jednoj kulturi ni osobi. Stoga utopija o oživljavanju predkolumbijske religije, odjeljujući je od Krista i opće Crkve, ne bi bio napredak nego nazadovanje. Papa je pritom pohvalio bogatu i duboku pučku religioznost latinskoameričkih naroda, koju treba čuvati i, ako je potrebno, pročistiti.
Govoreći o globalizaciji, kazao je kako ona donosi prednosti, ali i veliku opasnost od monopola i promatranja dobiti kao vrhovnoga dobra. Upozorio je kako se globalizacija mora nadahnjivati na etici, stavljajući se u službu ljudske osobe. Benedikt XVI. je priznao napredak demokracije u latinskoameričkim državama, ali zabrinjavaju „oblici autoritativnih vlada ili onih pod utjecajem ideologija koje se držalo nestalima, a koje su u oprečnosti s kršćanskom vizijom čovjeka i svijeta. Osim toga, upozorio je kako „liberalna ekonomija“ mora voditi računa o pravednosti, budući da se povećavaju društveni slojevi pritisnuti siromaštvom. Zamjećuje se izvjesno slabljenje kršćanskoga života, prouzročeno sekularizacijom i prozelitizmom sektâ i novih pseudo religioznih očitovanja. Pred ovim novim „teškim odabirima“, potaknuo je sve da se pomoću novih kreativnih pastoralnih nacrta zauzmu u oživljavanju vjere u Krista. Tim se poticajom sučelio s temom V. skupštine latinskoameričkih i karipskih biskupa. Biti učenici i misionari pretpostavlja duboku ukorijenjenost u Kristu. Prioritet vjere u Krista ne znači zanemariti „velike gospodarske, društvene i političke probleme Latinske Amerike, od stvarnosti bježati prema duhovnome svijetu. U konačnici što je stvarnost? – zapitao je Sveti Otac. Jesu li to samo materijalna dobra? To je „velika zabluda temeljnih težnji posljednjega stoljeća, razarajuća zabluda, kako očituju rezultati marksističkih i kapitalističkih sustava. Samo onaj tko poznaje Boga može odgovoriti na prikladan i zaista ljudski način. Ako ne poznajemo Boga u Kristu, „nema puta, a budući da nema puta, onda nema ni života ni istine – kazao je Benedikt XVI. Kako bismo poznavali i stvarno slijedili Krista, bitno je duboko poznavanje Božje Riječi. Stoga je potaknuo pastire da poučavaju Riječ Božju, osnažujući katehezu i odgoj u vjeri. Kazao je kako u tome mogu djelotvorno pomoći obavijesna sredstva, podsjećajući kako evangelizacija ide usporedo s ljudskom promocijom i istinskim kršćanskim oslobađanjem. Kad je učenik zaljubljen u Krista, ne može prestati svijetu naviještati njegovu spasiteljsku poruku – istaknuo je Papa.
Osvrnuvši se na latinskoameričke narode, kazao je kako imaju pravo na puninu života, biti slobodni od prijetnji gladi i svake vrste nasilja. Za to je potreban istinski razvoj, cjelovit, koji će ukloniti teške društvene nejednakosti. Kako Crkva može odgovoriti na veliki izazov siromaštva? – zapitao je Sveti Otac. Kapitalizam i marksizam obećali su pronaći put za stvaranje pravednih struktura. Ideološko se obećanje pokazalo lažnim. Tamo gdje je marksistički sustav bio na vlasti, nije samo ostavio žalosno nasljedstvo gospodarskoga i okolišnog uništenja, nego i uništenje duha. Istu stvar vidimo i na Zapadu, gdje neprestano raste jaz između bogatih i siromašnih, i sve je očitije zabrinjavajuće srozavanje dostojanstva osobe. Potrebne su temeljne vrednote, ali ako je Bog odsutan – upozorio je Papa – te se vrednote ne očituju puninom svoje snage. Pritom je istaknuo kako političko djelovanje nije neposredna dužnost Crkve; poštovanje zdrave laičnosti bitno je u istinskoj kršćanskoj tradiciji. Ako bi se Crkva pretvorila u politički čimbenik, ne bi ništa više činila za siromašne i za pravdu; manje bi činila, jer bi izgubila svoju neovisnost i svoj moralni ugled, poistovjećujući se s jednom politikom i djelomičnim prijepornim stajalištima. Crkva je odvjetnica siromašnih, upravo stoga što se ne poistovjećuje s političarima, niti sa stranačkim probitcima. Samo ostajući neovisna može usmjeravati savjesti i ponuditi izbor života koji nadilazi politički okvir. Osnovni je poziv Crkve oblikovati savjesti i odgajati za individualne i političke kreposti. Laici katolici u javnome životu moraju biti svjesni svoje odgovornosti; moraju biti nazočni u uspostavljanju potrebnih konsenzusa i u borbi protiv nepravda.
Govoreći o drugim prioritetima za obnovu Crkve u Latinskoj Americi, kazao je kako je obitelj – baština čovještva – najvažnije dobro za latinskoameričke zemlje. Tim više danas kad trpi zbog protivnih okolnosti prouzročenih etičkim relativizmom, siromaštvom i civilnim zakonodavstvima protivnima braku, koja potiču kontracepciju i pobačaj. Potom je kritizirao mentalitet koji zapostavlja ženu, a koji se još osjeća u nekim obiteljima, te je istaknuo temeljnu ulogu žene za budućnost društva. Osim toga, istaknuo je žurnost sveukupnog i snažnog obiteljskog pastorala, kao i uživanje obiteljskih prava. U tome se kontekstu obratio svećenicima, pozvanima da budu prvi promicatelji učeništva i poslanja. Kako bi vršio tu službu, svećenik mora imati čvrstu duhovnu strukturu i čitav život živjeti u vjeri, nadi i ljubavi. Papa je istaknuo veliku vrednotu svjedočenja redovnika i posvećenih, koji podsjećaju kako je Kraljevstvo Božje već došlo. Od laika je zatražio da se osjećaju odgovorni u izgradnji društva, nadahnjujući se na Evanđelju, potom se obratio mladima. Mladi se trebaju suočiti sa životom kao neprestanim otkrivanjem, ne povodeći se za modom, nego s velikom radoznalošću istraživati smisao života i otajstvo Boga. Neka se mladi opiru zavodljivim obmanama neposredne sreće poput droge, alkohola i svake vrste nasilja. Papa je završio svoj govor molitvom: Gospodine, ostani s najranjivijima u našem društvu, budi sa siromašnima i poniznima, domorodcima i pučanstvom ovoga kontinenta afričkoga podrijetla, koji nisu uvijek imali prigodu očitovati bogatstvo svoje kulture i mudrosti svoga identiteta. Budi, Gospodine, s našom djecom i našim mladima, koji su nada ovoga kontinenta. Učvrsti u vjeri sve kako bi bili tvoji učenici i misionari – kazao je Sveti Otac.