Papa kanonizirao fra Galvaoa

Svetost nije samo moguća, nego je i potrebna svakome u njegovu vlastitu životu, kako bi svijetu otkrio pravo lice Krista, našega prijatelja – istaknuo je papa Benedikt XVI. na svečanome euharistijskom slavlju održanome danas popodne, po srednjoeuropskome vremenu, u São Paolu, tijekom kojega je proglasio svetim Fra Antonia de Sant'Anna Galvãoa, prvoga sveca rođenoga u Brazilu. Franjevac Fra Galvão živio je na prijelazu iz XVIII. u XIX. stoljeće. Bio je čovjek mira i ljubavi, i jako voljen zbog svojega zalaganja u korist siromašnih i marginaliziranih. Veći dio dana provodio je u ispovjedaonici, a u središtu njegova duhovnoga života bila je Euharistija. Preminuo je 23. prosinca 1822. godine, a pokopan je u Samostanu svjetla, u samostanu Sestara Bezgrješnoga začeća, koji je on dao izgraditi, a koji je UNESCO, 1988. godine, uvrstio u kulturnu baštinu čovječanstva.
Sveti je Otac u propovijedi prije svega istaknuo važne darove franjevačke karizme koje je fra Galvão dao kroz svjedočanstvo gorućega klanjatelja Euharistiji, razboritoga i mudroga vođe duša koje su ga neprestano tražile, te velikoga štovatelja Bezgrješnoga začeća Djevice Marije. Bog nam dolazi u susret, nastoji nas osvojiti. On se objavljuje putem svoje Riječi i u sakramentima, a posebice u Euharistiji. Gospodin nam je ostavio vidljivi znak svoje nazočnosti – kazao je Papa te istaknuo kako ćemo, sjedinjeni s Gospodinom u najvišem zajedništvu u Euharistiji, te pomireni s Njime i sa svojim bližnjima, biti donositelji mira koji svijet ne može dati. Hoće li muškarci i žene ovoga svijeta moći pronaći mir, ako ne budu svjesni koliko je potrebno pomiriti se s Bogom, bližnjim i samim sobom? – upitao je nadalje Sveti Otac.
Glas o beskrajnoj ljubavi Fra Galvãoa nije imala granice. Ljudi iz cijele zemlje odlazili su k njemu, a on ih je očinski primao. Među onima koji su tražili njegovu pomoć, bilo je siromašnih, i bolesnih u tijelu i u duhu. Nema veće ljubavi od ove: dati vlastiti život za svoje prijatelje. Tako i djelovanje Crkve i kršćana u društvu treba imati to isto nadahnuće – kazao je Sveti Otac te napomenuo kako inicijative društvenoga pastorala, ako su usmjerene na dobro siromašnih i bolesnih, u sebi nose taj božanski znak. Gospodin računa s nama i naziva nas prijateljima, jer život koji nam Isus daje kroz svoju milost, možemo dati samo onima koje ljubimo na taj način. Spomenuvši pritom temu V. opće skupštine latinskoameričkih biskupa: „Učenici i misionari Isusa Krista, kako bi naši narodi u Njemu imali život“, Sveti je Otac upitao kako je moguće ne vidjeti da je potrebno novim zanosom poslušati taj poziv, kako bi se moglo velikodušno odgovoriti na izazove s kojima se treba suočiti Crkva u Brazilu i u Latiskoj Americi. Fra Galvão je proročkim glasom potvrdio istinu o Bezgrješnome začeću. Nema, u povijesti spasenja, ploda milosti koji kao nužno sredstvo nema posredovanje Naše Gospe – kazao je nadalje Sveti Otac, te istaknuo primjer koji valja slijediti, a koji nam je ostavio Fra Galvão. Neporecivo se darovao Isusovoj Majci od same mladosti, želeći joj pripadati zauvijek, i izabravši Djevicu Mariju za Majku i zaštitnicu svojih duhovnih kćeri. Svijetu trebaju čisti životi, svijetle duše, jednostavni umovi, koji neće prihvatiti da ih smatraju stvorenjima za užitak. Valja reći 'ne' obavijesnim sredstvima koja ismijavaju svetost braka i čistoće prije braka. Upravo nam je sada u Gospi dana najbolja zaštita protiv zala koja pogađaju suvremeni život, jer marijanska je pobožnost sigurno jamstvo majčinske zaštite i skrbi u času kušnje. Stavimo u Njezine svete ruke život svećenika i posvećenih laika, sjemeništaraca i svih onih koji su pozvani na redovnički život – kazao je na koncu Sveti Otac.