Ljubav i pravda u odnosima između naroda i država tema je 13. opće skupštine Papinske
akademije za društvene znanosti, koja se održava u Vatikanu, a predstavljena je 26.
travnja u Tiskovnome uredu Svete Stolice. Enciklika pape Benedikta XVI. 'Bog je ljubav',
koju se djelomično drži i socijalnom enciklikom, bit će u središtu pozornosti kako
bi se promišljalo o nedostatku ljubavi i pravde u suvremenome društvu. Je li u
globaliziranome svijetu, gdje su nepravedno i nerazmjerno raspodijeljena dobra, moguća
suradnja na području ljubavi i pravde? Na to će pitanje pokušati odgovori 13. opća
skupština Papinske akademije. Na petodnevnome će se skupu raspravljati o dvije velike
teme: znaci vremena i enciklika 'Bog je ljubav'. Među znakove vremena Akademija svrstava
i oživljavanje nacionalizama, povezano s krizom selilaštva i napetošću između protekcionizma
i slobodne tržišne razmjene. Također je istaknuto širenje siromaštva, ne samo gospodarskoga
nego i na području obrazovanja, te očevidnost nemoći multilateralnih institucija,
poput Ujedinjenih naroda, Svjetske trgovinske organizacije i Svjetske banke. Osim
toga na skupu će se raspravljati o teškoći ostvarenja do 2015. godine milenijskih
ciljeva kao i o nedostatku i neučinkovitosti međunarodne potpore, te o širenju međunarodnoga
terorizama. Raspravljat će se, dakle, o globalizaciji kao slojevitoj pojavi gospodarske,
društvene i kulturne naravi, kazala je Mary Glendon, predsjednica Papinske akademije,
te o globalizaciji kao izazovu za katolički socijalni nauk. Zasigurno će radove nadahnuti
enciklika 'Bog je ljubav': Ljubav doista nadahnjuje skrb Crkve za potrebite i zauzimanje
laika za mir i pravdu u svijetu. Razmišljajući o tome što piše Papa, odnosno da je
„pravda cilj i imanentno mjerilo svake politike“, Opća skupština će istaknuti naravnu
vezu između pravde, etike i uloge vjere u oslobađanju razuma od njegovih granica. Govoreći
o temama skupa za naš je radio biskup Marcelo Snàchez Sorondo, kancelar Akademije,
kazao kako ga je dirnulo to što je čitao u Papinoj knjizi 'Isus iz Nazareta'. U knjizi
se govori o napastovanju Krista, Papa tvrdi da je suvremeni svijet na izvjestan način
ostvario to napastovanje: obećao je siromašnima da će im dati jesti, a u stvarnosti
im je dao kamenje. Ako se ispituje globalni svijet, nameće se pitanje: tko se brine
za raspodjelu dobara? Zabrinjavajuće je to što se nitko ne brine i što jači podjarmljuje
slabijega. To se ne može prihvatiti, tim više što uzrokuje ratove. Prema posljednjim
izvješćima, bogati su smanjili potporu razvoju, a obećali su da će do 2015. godine
iskorijeniti siromaštvo. To obećanje apsolutno nije održano. Dakle, riječ je o nepravdama
obzirom na neodržane riječi, temeljne klauzule ugovora, i o nepravdama u raspodjeli
zemaljskih dobara. Benedikt XVI. u knjizi često ponavlja: Ako ne poštujemo načelo
da najprije tražimo Kraljevstvo Božje i njegovu pravdu, onda sve ono što dolazi kao
višak ne dolazi. U stvarnosti, dakle, i to je načelo gotovo isključivo gospodarsko
načelo: ako nastojimo ekonomijom ostvariti samo blagostanje nekolicine, samo će neki
imati blagostanje. Ali to vodi – kako je već rekao Aristotel – onome što se dogodilo
kralju Midi, koji je od bogova tražio da može sve ono što dotakne pretvoriti u zlato;
bogovi su ga obdarili tom moću, a to ga je u konačnici dovelo do gladi jer nije imao
što jesti. Umro je od zlata, a nama se to danas događa – kazao je biskup i dodao kako
će se također raspravljati o nacionalizmu koji se očituje u obliku neprijateljstva
prema useljavanju i trgovačkoga protekcionizma. Seljenje je dirljiva ljudska pojava
globalizacije. Ljudi se premještaju, sele se zbog klimatskih promjena ili jer nemaju
što jesti i piti. Njihov je problem još veći jer ih se nerado prihvaća. Najviše zabrinjava
to što ne postoji primjeren odgovor – zaključio je biskup.