Djeca umrla bez krštenja idu u raj

Djeca umrla bez krštenja idu u raj. To je zaključak do kojega je nakon godina istraživanja stigla Međunarodna teološka komisija, koja je objavila dokument u kojemu objašnjava da tradicionalni pojam limba, mjesta gdje nekrštena djeca vječno provode bez zajedništva s Bogom, odražava «nepotrebno restriktivan pogled na spasenje». Široki izvadci dokumenta, naslovljenog «Nada spasenja za djecu umrlu bez krštenja», objavila je agencija američkih biskupa, Catholic News Service (CNS). Koji su razlozi, s teološke točke gledišta, doveli da umrla djeca bez krštenja idu u raj, upitali smo glavnog tajnika Međunarodne teološke komisije otca Luisa Ladariu?
Temeljni razlozi su na prvom mjestu sadržani u Božjem bezgraničnom milosrđu, koje želi da svi ljudi budu spašeni: Kristovim jedinstvenim i univerzalnim posredništvom, koji je došao na svijet da spasi sve ljude; Isus se je zatim posebno pokazao prijateljem djece: svi ti razlozi vode u nadu spasenja djece umrle bez krštenja.
Na upit je li ispravno reći da je ovo stajalište Međunarodne teološke komisije svršetak teološkog istraživanja o ovome pitanju, o. Ladaria je kazao kako ne vjeruje da se to može reći na apsolutan način, jer je ovo istraživanje aktivirano mnogo prije nego je se Teološka komisija bavila tom temom. Zatim Teološka komisija nema učiteljski autoritet. U tome smislu, ovo stajalište Teološke komisije, po sebi, ne isključuje nova istraživanja. Predstavlja jedan trenutak u tijeku istraživanja, možda jednu posebnu kvalifikaciju, ali ne može se reći da je konačna, u trenutku kada mi ne možemo pripisati ovome dokumentu autoritet veći nego što ga ima.
Na upit kako je poimanje limba ušlo u narod, o. Ladaria je kazao kako limb nikada nije bio definiran kao dogma. Katekizam katoličke crkve ga ne spominje, to predstavlja pokazatelj da su se stvari već u tome trenutku mijenjale i da teološki mentalitet nije bio isti kao prijašnjih godina ili stoljeća. Ali, za limb nije počelo zanimanje samo u narodu nego također i u teologiji kao pokušaj da se izbjegne govor kako umrla nekrštena djeca idu u pakao: u stvari postojala su stroža stajališta, držalo se da umrla nekrštena djeca idu u pakao. Iako se uvijek dodavalo da su muke koje podnose bile nježne, blage. To je izgledalo previše strogo. Dakle polagano se razvijala ova ideja o limbu.
Koji je bio prinos Benedikta XVI. u redakciji ovoga dokumenta o. Ladaria je rekao da je redakcija djelo Teološke komisije, ali Benedikt XVI. – budući da je bio onda predsjednik Međunarodne teološke komisije, kao prefekt Zbora za nauk vjere, onda kardinal Ratzinger – odredio je ovu materiju kao temu za studiranje. Vjerojatno u dogovoru s Ivanom Pavlom II. Kako znamo, na koncu, dao je svoj pristanak za objavljivanje, kazao je glavni tajnik Teološke komisije o. Ladaria.