Vjera i razum dva su krila za upoznavanje Istine: na općoj audijenciji Benedikt XVI.
je govorio o naučavanju Klementa Aleksandrijskoga koji je u trećem stoljeću bio među
stjegonošama dijaloga između grčke filozofije i kršćanskog navještaja. Audijencija
je održana na Trgu sv. Petra, a oko pedesetak tisuća vjernika zaželjelo je iskoristiti
ovaj susret ponovno čestitati Papi rođendan i drugu godišnjicu izbora na Petrovu Katedru,
koji se obilježava sutra 19. travnja. Blagdani su prošli, ali kako je vidljivo
na ovome trgu još je blagdan. Hvala! Benedikt XVI. je zahvalio vjernicima na izraženoj
ljubavi u prigodi dvostruke godišnjice, rođendana i obljetnice pontifikata. Današnju
katehezu Papa je posvetio Klementu Aleksandrijskom. “S dva krila vjerom i razumom”,
poučava Papa, možemo doći “do intimne spoznaje Istine, koja je Isus Krist, Božja Riječ”.
Preuzimajući Klementovu misao ističe da se samo spoznaja “neraskidivo povezana s Objavom”
može nazvati istinsko znanje. Riječ je, dodao je, o “zgradi izrađenoj od razuma pod
poticajima” vjere. Klement, podsjetio je, dijeli kršćane u dvije kategorije: jednostavni,
koji “vjeru žive na zajednički način” i gnostici koji “žive život duhovnog savršenstva”. “U
svakom slučaju kršćanin, polazeći od temelja opće vjere, kroz traganje u kojem
ga vodi sam Krist, može i mora prispjeti poznavanju istina koje oblikuju sadržaj vjere”.
Tako stečeno znanje, nastavio je, “postaje u duši živa stvarnost, jedinstvo ljubavi
koja preobražava srce, zajedništvo s Logosom”. Klement, tumači, “preuzima učenje prema
kojem je krajnji čovjekov cilj taj da postane sličan Bogu”. To je moguće zahvaljujući
konaturalnosti s Njim, koju je čovjek primio u času stvaranja, zbog čega je već sam
po sebi – premda još uvijek na nesavršen način – slika Božja. Zahvaljujući toj konaturalnosti
moguće mu je upoznati božanske stvarnosti, kojima čovjek prianja prije svega po vjeri
i, vršenjem kreposti, može rasti sve dotle da se izdigne do kontemplacije Boga. I
ovdje se zaustavlja na važnosti moralnog zahtijeva: “Sjedinjenje s Bogom i kontemplacija
Boga ne mogu se postići samo putem razumske spoznaje: za to su potrebne također kreposti.
Dobra djela moraju pratiti umnu spoznaju kao što sjena svuda prati čovjeka”. Dušu
"pravoga gnostika" rese nadasve dvije kreposti: prva je “sloboda od strasti”, druga
je “ljubav, koja jamči duboko sjedinjenje s Bogom i kontemplaciju”. Ljubav , istaknuo
je, daje savršeni mir i dovodi "pravoga gnostika" u stanje da može podnijeti i najveće
žrtve, pa i najvišu žrtvu, i pomaže mu da se stepenicu po stepenicu uzdiže k vrhuncu
kreposti. Tako etički ideal antičke filozofije, to jest oslobođenost od svih strasti,
Klement redefinira i povezuje s ljubavlju, u neprestanom procesu sjedinjenja s Bogom,
što predstavlja put poznavanju "prave gnoze". Na taj način Aleksandrinac stvara drugu
veliku priliku za dijalog između kršćanskog navještaja i grčke filozofije, nakon djelomičnog
"neuspjeha" Pavla na Areopagu. “Za njega grčka filozofska tradicija, zajedno sa
židovskim Savezom, predstavlja područje "objave", doduše još uvijek nepotpune, Logosa,
i omogućuje čovjeku da pabirči "sjemenke" istine”. Tako Klement nastavlja
odlučno opisivati put onoga koji želi "dati razlog" vlastite vjere u Isusa Krista.
On može poslužiti kao primjer kršćanima, katehetama i teolozima našega doba, kojima
je Ivan Pavao II. u enciklici Fides et Ratio bio preporučio da "prepoznaju
i što je bolje moguće iznesu na vidjelo metafizički vidik istine, da bi zapodjenuli
kritički dijalog kako sa suvremenom filozofskom mišlju tako i s čitavom filozofskom
tradicijom". Duboko povezivanje teološkog i filozofskog znanja je, naime, "jedno od
najizvornijih doprinosa kršćanske tradicije produbljivanju objavljene istine" (br.
105). Obraćajući se brojnim mladima na Trgu, Papa ih je pozvao da budu Isusovi prijatelji,
da budu sijači nade u srca svojih vršnjaka.