Nadbiskupu Angelu Bagnascu prijete smrću

U ovome trenutku zastrašivanja, posebno očitovanje „blizine i solidarnosti“ od talijanskih biskupa stiže na adresu njihova predsjednika, genovskoga nadbiskupa Angela Bagnasca – stoji u priopćenju glavnoga tajnika Talijanske biskupske konferencije, biskupa Giuseppea Betorija, koji izražava zgražanje crkvenoga i talijanskoga političkoga svijeta, nakon smrtnih prijetnji protiv predsjednika Talijanske biskupske konferencije. Na Uskrsni su ponedjeljak, naime, u Genovi osvanuli vrijeđajući i prijeteći natpisi protiv genovskoga nadbiskupa Angela Bagnasca, predsjednika Talijanske biskupske konferencije. Nije prvi put da se takvi natpisi pojavljuju u Genovi, nakon što je nadbiskup jasno očitovao svoje mišljenje o nacrtu zakona o priznavanju „izvanbračnih zajednica“, dakle, i istospolnih. Osim crkvenoga svijeta, nadbiskupu je i politički svijet, bez iznimke, očitovao solidarnost. Nadbiskup je stavljen pod policijski nadzor, a Rocco Buttiglione, istaknuti talijanski političar i beskompromisni katolik, istaknuo je kako je srdžba uperena protiv učinkovitosti nadbiskupovih riječi. Nažalost, Italija nije jedina europska zemlja gdje se očituje nesnošljivost prema svećenstvu. U Belgiji se prijeti jednome biskupu zato što je branio obitelj utemeljenu na braku. Osvrnuvši se na očitovanja nesnošljivosti prema svećenstvu u razgovoru za naš radio Sabino Acquaviva, sociolog, kazao je kako je između 1700. i 1800. godine u Europi bio raširen antiklerikalizam, borba takozvanih liberalnih snaga za drugačije društvo. Te su se pojave, kako nam je poznato, pretvorile u nasilne oblike. Miješaju se ideološki, politički, filozofski i protuvjerski čimbenici. Odgoj za snošljivost je mukotrpan, a nažalost u našem društvu još nismo dospjeli do uistinu snošljive stvarnosti.
Na upit zašto riječi crkvenih pastira toliko smetaju, kazao je kako bi u liberalnome društvu trebalo biti mjesta za svakoga. Po mome mišljenju, u protucrkvenome držanju ima kulturnih ostataka povezanih sa starim antiklerikalizmom. Nikad ne možemo zaboraviti talijansku povijest devetnaestoga stoljeća, talijanskoga preporoda, ondašnje masonerije i drugoga. Iza svega toga stoji jedna kultura, a u toj kulturi postoji izvjesna mjera nasilnosti. Neki žive drugačiju kulturu, na smiren i vedar način, utemeljen na dijalogu. Drugi pak nastavljaju živjeti kulturu na agresivan, često nasilan način, kao u devetnaestome stoljeću. Svaka pojava u životu jedne zemlje sa sobom nosi svoje korijene. Po mome shvaćanju, nesnošljivost prema Crkvi, te težnja da joj se onemogući očitovati vlastito mišljenje proizvod su prošlosti koja je, srećom, iza naših leđa – istaknuo je Acquaviva. Govoreći o povratku antiklerikalizma, kazao je kako je svima jasno da je društvo u krizi. O tome sam napisao knjigu „Pomrčina Europe – propast i svršetak jedne civilizacije“. Vrednote na kojima se temeljilo europsko društvo – vjerske i laičke – bez sumnje su ušle u tešku krizu. Slijedom toga laičko je ponašanje paradoksalno izmijenjeno – zaključio je Acquaviva.