Papina popovijed na Misi Večere Gospodnje

Ljubav Isusa, koji je Sin Božji i istovremeno pravi čovjek, može spasiti; to je ljubav koja Krista vodi do slobodnoga darivanja na Križu za nas, a Misa večere Gospodnje je spomen na Njegov Križ i Uskrsnuće – kazao je papa Benedikt XVI. jučer popodne tijekom slavlja u Bazilici svetoga Ivana Lateranskoga, kojim je započelo Vazmeno trodnevlje i tijekom kojega je Sveti Otac ponovio čin pranja nogu. Na Posljednjoj se večeri Isus pojavio kao sluga Božji perući noge svojim učenicima, ostavio je u Euharistiji spomen novoga saveza, dao nam je novu zapovijed i molio za jedinstvo vjernikâ. Kršćani se toga spominju na Veliki četvrtak, na dan kada valja još više razmatrati to divno otajstvo Kristova dara. Sveti je Otac stoga pozvao na molitvu Gospodinu kako bi nam pomogao da što bolje shvatimo to otajstvo, da ga sve više volimo, a u njemu da sve više volimo i Njega samoga.
U propovijedi je Sveti Otac objasnio značenje Kristove žrtve, pojašnjavajući smisao židovske Pashe i novosti koju je donio Isus. Ako je u središtu židovske pashalne večere bilo janje kao simbol oslobođenja od ropstva u Egiptu i zahvala Bogu zbog toga što je uzeo u ruke povijest svojega naroda, Isusova je večera dar njegova tijela i krvi; umjesto jaganjca, Krist je darovao samoga sebe – kazao je Papa, te citirajući svetoga Ivana Zlatoustoga kazao kako je janje moglo biti samo simbolični čin, te stoga izraz iščekivanja i nade u Nekoga tko bi mogao izvršiti ono za što životinjska žrtva nije bila dostatna. U trenutku kada je učenicima pružio svoje tijelo i svoju krv, Isus je darovao sam svoj život. Samo je tako Pasha dobila svoj pravi smisao. Krist je bio očekivani jaganjac, onaj pravi, kako je navijestio Ivan Krstitelj na početku Isusova javnoga djelovanja: 'Evo jaganjca Božjega, evo onoga koji oduzima grijehe svijeta!' - kazao je Sveti Otac.
On je pravi hram, živi hram u kojemu boravi Bog, i u kojemu možemo susresti Boga i pokloniti Mu se. Njegova krv, odnosno ljubav Onoga koji je Božji Sin i ujedno pravi čovjek, jedan od nas, ta krv spašava. Njegova ljubav, ona ljubav u kojoj se On slobodno daruje za nas, to je ono što nas spašava – kazao je nadalje Papa. Želeći potom dati moguće uvjerljivo rješenje za prividno proturječje o večeri koju je Isus slavio sa svojima večer prije Muke, i o kojoj nam govore Ivan i sinoptička evanđelja, Papa je napomenuo kako se ti tekstovi slažu ako se uzmu u obzir spisi iz Kumrana. On je s učenicima Pashu slavio vjerojatno prema kalendaru iz Kumrana, - kazao je Sveti Otac - dakle, barem dan prije – slavio ju je bez jaganjca, kao zajednica iz Kumrana koja nije poznavala Herodov hram i očekivala je novi hram. Isus je dakle Pashu slavio bez jaganjca – ne, ne bez jaganjca: umjesto jaganjca darovao je samoga sebe, svoje tijelo i svoju krv – kazao je Papa te napomenuo kako spomen Križa ne podsjeća jednostavno na prošlost; on nas privlači u nazočnost Kristove ljubavi. I spominjući se te ljubavi, treba moliti Boga da nam pomogne sve više Ga voljeti. Molimo Ga da nam pomogne da ne čuvamo svoj život samo za sebe, nego da ga darujemo Njemu, te tako djelujemo zajedno s Njime, kako bi ljudi pronašli pravi život koji može proizići samo od Njega, jer On je put, istina i život – kazao je na koncu Sveti Otac.