Nadbiskup Comastri o Velikome petku

Sveta majka Crkva danas slavi Veliki petak, dan muke i Kristove smrti. Što to znači za današnjega čovjeka, zašto se na današnji dan spominjemo Kristove boli, za naš je radio prokomentirao nadbiskup Angelo Comastri, Papin vikar za Državu Grad Vatikan i nadprezbiter Bazilike svetoga Petra. Veliki je petak dan kad se moramo zaustaviti pred Isusovim križem kako bi smo shvatili dvije pouke – kazao je nadbiskup. Prva je ozbiljnost grijeha; gledajući Isusa shvaćamo da je grijeh izazvao dramu. Grijeh čini žrtvom Sina Božjega, jer ako se u povijesti razapinje svetoga, pravednog, dobrog i čistog, znači da je povijest bolesna, obilježena tragedijom, a grijeh je tragedija. Križ i Razapeti upozoravaju na ozbiljnost grijeha. Grijeh je istinska bolest čovještva, on je uzrok svih patnja i neuravnoteženosti, od Boga nas udaljava, a Bog je uporište ravnoteže stvorenoga. Na to nas podsjeća Veliki petak, ali nam isto tako govori da je u povijest, obilježenu grijehom, ušao Bog i u nju unio beskonačni čin ljubavi. Isus je na križu izgovorio: Oprosti im Oče, jer ne znaju što čine. A kao zadnju riječ je izustio „Svršeno je“, to nam svjedoči evanđelist Ivan koji je bio na Kalvariji.
Što to znači? – zapitao je nadbiskup. Ljubio sam do posljednje mrvice, pripovijedao sam o Božjoj ljubavi koju sam usadio u povijest. Iz toga čina ljubavi, primijetio je nadbiskup, potječe rijeka ljubavi koja teče poviješću, i otajstvo je Crkve. Po toj ljubavi zakleti progonitelj Saul postaje apostol Pavao; grješnik Augustin postaje veliki svetac; razulareni Franjo postaje jedan od najvećih svetaca svih vremena. Zašto? Zato jer ih je dirnula snaga križa. Ta je snaga od osrednjeg svećenika Vinka Paulskoga učinila predivnoga apostola ljubavi, iz nje je rođen i Don Bosco – kazao je nadbiskup. U trenutku velikoga obeshrabrenja Boscova je majka rekla sinu: „Vraćam se kući“. On ju je pogledao, zatim je pogled upravio Raspetome, nakon čega je Don Boscova majka, gledajući u Raspetoga, odlučila ostati. U Crkvi čitava rijeka ljubavi i zalaganja dolazi od Križa, a Veliki petak nas na to podsjeća, govori nam što je zlo, ali i da je Bog u zlo povijesti i grijeha unio beskonačni čin ljubavi, odnosno Otkupljenje. Premda nas Crkva stavlja pred Krista koji pati i umire na križu, kršćanstvo nije religija boli nego nudi odgovor. Patnja postoji i ne treba ju izmišljati, ona je nazočna u bolesnoj povijesti, jer se udaljila od Boga; čovjek je sagriješio, sloboda je postala prkos, sama se razapela i na neki način osudila na patnju, jer izgubiti Boga nije kao izgubiti vlas s glave, izgubiti Boga znači izgubiti sve i smisao svega. Dakle, bol postoji, nije ju izmislila Crkva, odnosno kršćanstvo. Kršćanstvo spašava bol, daje joj smisao; podsjeća nas kako je Bog ušao u bol, u njoj prebiva; dakle, bol je pobijeđena. Bol može biti svrsishodna, može postati prigoda kako bismo više ljubili. Nas ona zanima ukoliko može postati prigoda kako bismo rasli u ljubavi i izašli iz sebičnosti – zaključio je nadbiskup Comastri.