Znanstvena se zajednica već priprema za Međunarodnu godinu astronomije, veliki događaj
koji se obilježava 2009. godine. Događaj s nestrpljenjem očekuju i isusovci Papine
zvjezdarnice. Povijest znanstvene ustanove počinje s papom Leonom XIII., kazao je
za naš radio otac José Gabriel Funes. Leon XIII. je tako reći „stvorio“ zvjezdarnicu.
Naime, u Vatikanu je u „Tornju vjetrova“ za meteorološka istraživanja već postojala
zvjezdarnica. Valja posjetiti na papu Grgura XIII. i njegovu reformu kalendara, u
čijem povjerenstvu je bio poznati isusovac Clavio. Može se reći da od tada počinje
službeno zanimanje Crkve za astronomiju. Godine 1891. počinje teško razdoblje za odnose
između znanosti i Crkve, bolje reći između znanstvenika i crkvenih ljudi. Papa Leon
XIII. trudio se dokazati kako Crkva nije protiv „dobre“znanosti, koju cijeni i promiče.
Tako je rođena Vatikanska zvjezdarnica, koja je u doba pape Pija XI., 1935. godine,
preseljena u Castel Gandolfo, gdje se i danas nalazi. To je učinjeno jer je rimsko
nebo bilo presvijetlo. Ravnateljem Zvjezdarnice je 1906. godine imenovan isusovac.
Na početku XX. stoljeća zvjezdarnica proživljava krizu, naime tadašnji ravnatelj Alfonso
Rodriguez nije bio astronomski stručnjak, a Zvjezdarnica je sudjelovala u velikom
međunarodnom nacrtu „Karta neba“. Papa je, kako bi Zvjezdarnici vratio prestiž, pozvao
isusovce, jer je Družba imala stručnjake za astronomiju. Osamdesetih godina prošloga
stoljeća Castel Gandolfo se sučeljava s „rimskim sindromom“. Teleskop je preseljen
u Tucson, u Arizonu, a u Castel Gandolfu su zadržani uredi za tečajeve i znanstvene
skupove. Zvjezdarnicu vodi 12 isusovaca, od kojih su petorica u Castel Gandolfu. Tijekom
ljeta isusovci iz Tucsona dolaze u Castel Gandolfo radi analize prikupljenih podataka,
o njima raspravljaju i pišu članke koji se objavljuju u znanstvenim astronomskim časopisima.
Osvrnuvši se na Međunarodnu astronomsku godinu, kazao je kako je to za Crkvu,
Vatikan i čitavo čovještvo velika prigoda svratiti pogled na astronomiju. Kad sudjelujem
u nekoj konferenciji običavam citirati Dantea, posljednji spjev Pakla: „Iziđosmo gledati
zvijezde“. To je naše poslanje u Vatikanskoj zvjezdarnici: na trenutak staviti čovještvo
pred nešto uzvišenije; izići iz pakla koji smo sami stvorili: ratova, patnje, siromaštva
i brojnih nezgoda. Astronomija nas stavlja pred ograničenost našega života. To je
prije 400 godina učinio Galilej kad je nedaleko bazilike svetoga Antuna u Padovi postavio
teleskop i promatrao Jupiterove satelite. To je važno za astronomiju i za povijest
čovještva. Otvorili smo se kozmosu i tako smo podrobnije mogli vidjeti čudesa stvaranja
– istaknuo je otac Funes i dodao kako odnosi između Crkve i znanosti nikad nisu bili
laki. Uvijek će biti napetosti između religije i znanosti, između Crkve i znanosti,
ali se ne trebamo bojati sukoba, jer znanja i spoznaje koje nam dolaze od znanosti
nisu u oprečnosti s vjerskom spoznajom. Ima okolnosti u kojima mogu izgledati oprečnima,
tad se trebamo prisjetiti Isusovih riječi: „Istina će vas osloboditi“. Ako pošteno
tražimo istinu, to nas oslobađa i stoga se ne trebamo bojati. Crkva ne strahuje od
znanosti i znanstvenoga razvitka, jer „dobra“ znanost nam pomaže da poboljšamo svoj
život – zaključio je otac Funes.