Apostolski nuncij u Bjelorusiji Martin Vidović izrazio sućut povodm smrti nadbiskupa
Franića
U prigodi smrti umirovljenoga splitsko makarskoga nadbiskupa Frane Franića, ninski
nadbiskup naslovnik i apostolski nuncij u Bjelorusiji Martin Vidović poslao je sadašnjemu
splitsko-makarskome nadbiskupu metropolitu sljedeće pismo: »Dragi Otče Nadbiskupe,
primio sam vijest o preminuću umirovljenoga nadbiskupa Frane Franića te Ti kao njegovu
drugome nasljedniku na častnoj i staroj stolici splitskih, jednoć solinskih, i makarskih
biskupa, očitujem svoju iskrenu sućut i jamčim molitvu za njegov pokoj. Presveta Bogorodica,
Gospa Velikoga Hrvatskoga Krstnoga Zavjeta, bila njegova vjerna odvjetnica kod Krista
Gospodina, spasitelja i sudca živih i mrtvih, čiji je sud pravedan (usp. Iv 5, 30)
i kojega je dragi pokojnik ustrajno navješćivao ljudima i za kojega je životom svjedočio.
Neka ga On, Dobri Pastir i Prvosvećenik, primi u društvo nebesnikâ i udijeli mu nagradu
obećanu onima koji ostave sve te pođu za Njim i stave se u službu Evanđelja. Nadbiskup
Frane Franić vodio je Splitsku, jednoć solinsku, i Makarsku biskupiju, odnosno Splitsko-makarsku
nadbiskupiju, u vrlo teškim i mučnim vremenima za Crkvu u Hrvatâ i hrvatski narod
u cjelini. Ostavši vjeran Petrovu nasljedniku, zajedno je s blaženim Alojzijem Stepincem
i drugim hrvatskim biskupima smjelo branio jedinstvo Crkve i nije dopuštao da Crkva
služi onima koji su je htjeli sebi podložiti i staviti u svoju službu. Osobno
je više puta bio u izravnoj i neposrednoj opasnosti po život i bio je spreman svoj
život položiti za Krista i Crkvu. Zbog vjernosti naravi i poslanju Crkve zajedno je
s klerom i vjernicima dugo morao podnositi raznovrstne progone, uvrjede i poniženja
te biti bez vlastitih zgrada za sjemenište, bogosloviju i prikladne prostorije i urede
biskupskih i biskupijskih ustanova. Moja smjerna prošnja za pokoj toga revnoga
pastira naroda Božjega, koji je za svećenika zaređen na Božić ljeta Gospodnjega 1936.
a za biskupa 17. prosinca ljeta Gospodnjega 1950., praćena je nadom da će on, koji
je toliki niz ljetâ ovdje na zemlji revno slavio Sveta Otajstva te ustrajno radio,
trpio i molio za Kraljevstvo Božje, sada u vječnosti nastaviti svoj zagovor
za Crkvu i narod Hrvatâ, kojima je s velikim ponosom pripadao i kojima je sav svoj
ovozemni život darovao. Uz srdačan bratski pozdrav u Kristu Isusu.«