2007-03-21 19:23:39

Apostolski nuncij u Bjelorusiji Martin Vidović izrazio sućut povodm smrti nadbiskupa Franića


U prigodi smrti umirovljenoga splitsko makarskoga nadbiskupa Frane Franića, ninski nadbiskup naslovnik i apostolski nuncij u Bjelorusiji Martin Vidović poslao je sadašnjemu splitsko-makarskome nadbiskupu metropolitu sljedeće pismo:
»Dragi Otče Nadbiskupe, primio sam vijest o preminuću umirovljenoga nadbiskupa Frane Franića te Ti kao njegovu drugome nasljedniku na častnoj i staroj stolici splitskih, jednoć solinskih, i makarskih biskupa, očitujem svoju iskrenu sućut i jamčim molitvu za njegov pokoj. Presveta Bogorodica, Gospa Velikoga Hrvatskoga Krstnoga Zavjeta, bila njegova vjerna odvjetnica kod Krista Gospodina, spasitelja i sudca živih i mrtvih, čiji je sud pravedan (usp. Iv 5, 30) i kojega je dragi pokojnik ustrajno navješćivao ljudima i za kojega je životom svjedočio. Neka ga On, Dobri Pastir i Prvosvećenik, primi u društvo nebesnikâ i udijeli mu nagradu obećanu onima koji ostave sve te pođu za Njim i stave se u službu Evanđelja.
Nadbiskup Frane Franić vodio je Splitsku, jednoć solinsku, i Makarsku biskupiju, odnosno Splitsko-makarsku nadbiskupiju, u vrlo teškim i mučnim vremenima za Crkvu u Hrvatâ i hrvatski narod u cjelini. Ostavši vjeran Petrovu nasljedniku, zajedno je s blaženim Alojzijem Stepincem i drugim hrvatskim biskupima smjelo branio jedinstvo Crkve i nije dopuštao da Crkva služi onima koji su je htjeli sebi podložiti i staviti u svoju službu. Osobno je više puta bio u izravnoj i neposrednoj opasnosti po život i bio je spreman svoj život položiti za Krista i Crkvu. Zbog vjernosti naravi i poslanju Crkve zajedno je s klerom i vjernicima dugo morao podnositi raznovrstne progone, uvrjede i poniženja te biti bez vlastitih zgrada za sjemenište, bogosloviju i prikladne prostorije i urede biskupskih i biskupijskih ustanova.
Moja smjerna prošnja za pokoj toga revnoga pastira naroda Božjega, koji je za svećenika zaređen na Božić ljeta Gospodnjega 1936. a za biskupa 17. prosinca ljeta Gospodnjega 1950., praćena je nadom da će on, koji je toliki niz ljetâ ovdje na zemlji revno slavio Sveta Otajstva te ustrajno radio, trpio i molio za Kraljevstvo Božje, sada u vječnosti nastaviti svoj zagovor za Crkvu i narod Hrvatâ, kojima je s velikim ponosom pripadao i kojima je sav svoj ovozemni život darovao.
Uz srdačan bratski pozdrav u Kristu Isusu.« 







All the contents on this site are copyrighted ©.