Komentar o. Lombardija o filmu "Meni na spomen"

U talijanskim se kinima prikazuje film Saverija Costanza „Meni na spomen“, po romanu Furija Monicellija „Savršeni isusovac“. Kako bi aktualizirala i osuvremenila „spomen na Njega“, spomen na Krista – riječima, djelima, teškim odricanjima, radikalnim izborom življenja po Evanđelju – mlada osoba može i danas odabrati ponizni i trnoviti put nasljedovanja. Tko želi postati Kristov, s Kristom, tko želi biti „s Njim“, savjet je njegov jasan: izgubiti vlastiti život da bismo ga našli, uzeti križ i slijediti ga. Dakle, odlučne su i teške godine novicijata, godine priprema za stalni ulazak u redovničku zajednicu, svećeničku službu, u kojima se uče pravila za život iscrtan, uređen polazeći od nijekanja samoga sebe, iz ljubavi i darivanja samoga sebe. Film svjedoči izvorni redateljev stil, poznavanje osnovnih filmskih tehnika obilježenih beskompromisnom estetikom. Redatelj laički govori o bitnim pitanjima usađenima u brojnim iskreno nemirnim srcima, pripovijedajući prve tjedne mladoga Andrije u isusovačkoj zajednici koja ga prihvaća i započinje njegov obrazovni put, obilježen strogom stegom u kojoj odvajanje od svijeta i iskustvo zajedništva utjelovljuju prve teškoće. Ali taj je obrazovni put opisan pristranom jednostranošću i zanemarivanjem razloga izbora koji zahtijevaju poseban način života. Ukratko: gdje je istinsko iskustvo Kristove nazočnosti, crkvena i spasiteljska dimenzija, sakramentalni život, nazočnost Boga-Ljubavi? Premda se može poštovati formalni pristup filmskoj radnji, ipak njezino krivo postavljanje ostavlja osjećaj neprimjerenosti i nepotpunosti djela.
Osvrnuvši se na filmsku radnju u razgovoru za našu radio postaju otac Federico Lombardi, glavni ravnatelj našega radija, kazao je kako ne želi donositi estetski sud o filmu, nego reći je li to što film predstavlja isusovački novicijat ili nije? To nije novicijat. Ne samo što je prošlo 50 godina, nego i stoga što su izobličeni duh i nakane novicijata. U filmu nedostaje sve što je bitno. Tko ulazi u novicijat, a tako je bilo i prije 50 godina, ulazi poduprt iskustvom vjere, sa žarkom željom da se posve posveti Bogu i bližnjemu. U novicijatu se odgaja za duboku osobnu ljubav prema Kristu, upoznatom po Evanđelju, tako da Ga nauči nasljedovati, upoznati, ljubiti i slijediti. O svemu tome u filmu nema ni sjene, dapače, izgleda da se treba, tko evanđeoski živi ljubav i želju da nasljeduje Krista, opirati dinamici novicijata. Osim toga, u njemu se očituje apsolutna hladnoća, nedostatak ljudskih odnosa, iskrenosti u tim odnosima. Čini mi se da to zaista proturječi s obrazovanjem u duhu služenja za druge, što je bitno, čemu cilja Družba Isusova kao apostolski red, koji želi biti u službi drugih da upoznaju Krista te da mogu rasti u ljubavi i milosti – zaključio je otac Lombardi.