Blaženi čista srca

Prvo korizmeno razmišljanje, u nazočnosti Svetoga Oca i Rimske kurije, posvećeno je blaženstvu čistoga srca. Propovjednik Papinskoga doma, otac Raniero Cantalamessa, istaknuo je kako se instinktivno misli da je krepost čistoće jednaka šestoj Božjoj zapovijedi: „Ne učini bludna djela“. Ali čistoća srca – dodao je otac Cantalamessa – ne znači, prema Isusovu razmišljanju, neku posebnu krepost, nego svojstvo koje mora pratiti sve vrline. Dakle, njezina izravna oprečnost nije nečistoća nego licemjernost. Biblijski Bog snažno osuđuje licemjernost, jer ona Boga gura u drugi plan, a na njegovo mjesto postavlja stvorenja. „Gajiti vanjštinu više od srca – upozorio je propovjednik – znači više držati do čovjeka nego do Boga. Licemjernost je u biti nedostatak vjere, ali je i „pomanjkanje ljubavi prema bližnjemu, u smislu što teži svesti osobe na obožavatelje“. Kristov sud o licemjerstvu – opomenuo je otac Cantalamessa – jest bez priziva: licemjerni su već primili svoju plaću. Ta plaća se i na ljudskom planu očituje nestvarnom, jer „slava bježi od onoga tko ju traži, a traži onoga tko od nje bježi“. Iz toga je očito da je na zemaljskom licu čist u pravom smislu riječi bio samo jedan: samo Isus Krist. Blaženstva su doista Isusov portret, ono što je On bio i što predlaže drugima. Za njega su njegovi protivnici morali reći: Znamo da si istinit, da se ne osvrćeš ni na koga, zaista nikomu ne gledaš u lice, nego prema istini učiš put Božji. To je portret čistoga srca – istaknuo je otac Cantalamessa.
Crkveni su oci blaženstva čistih srca shvaćali pod tri vidika: moralnim, mističnim i asketskim. S moralnoga gledišta blaženstvo je „iskrenost koja se suprotstavlja licemjerstvu“, a sastoji se u odbijanju prakticiranja pravde pred ljudima kako bismo postigli da nas drugi obožavaju. Blaženstvo je tumačeno i u službi kontemplacije: treba čistiti srce kako bi se u njemu odražavala slika Božja. Asketsko tumačenje blaženstva odnosi se pak na nutarnju čistoću srca: ona zatvara srce „za zemaljska dobra i lažna laskanja, a otvara ga nebeskim stvarima i istini“. Ta su tumačenja – istaknuo je – vjerna Isusovom postavljanju i cijeli govor svode na srce, na nutrinu. Licemjernost je danas najraširenija i najmanje ispovijedana mana, a težnja licemjernosti je ogromno porasla u kulturi kojom vladaju obavijesna sredstva, koja stvarne događaje čini teško raspoznatljivima od njihovog predstavljanja. Uznemirujuća je novost što se danas teži izbrisati tu razliku, pretvarajući život u priredbu. A da ne govorimo o reality show koji se prikazuju na televizijama cijeloga svijeta i oblikuju mentalitet, odnosno stil života. Tu se teži život poistovjetiti s predstavom. Pozivanje na nutrinu – zaključio je Cantalamessa – jest poziv vjernicima da se ne prepuste da ih pregazi ta težnja, koja osiromašuje osobu svodeći je na sliku, odnosno na priviđanje.