Papa Benedikt XVI. u današnjoj katehezi na općoj audijenciji govorio je o brojnim
izazovima za Crkvu u aktualnim vremenima. Oko 16 tisuća hodočasnika iz oko petnaestak
zemalja bilo je nazočno u auli Pavla VI. i u bazilici Sv. Petra, gdje se najprije
susreo s biskupima Pijemonta i Val d’Aoste u pohodu ad Limina i sa skupinama talijanskih
učenika i mladih.“Danas zacijelo nije lako naviještati i svjedočiti Evanđelje”. Na
doktrinarnom polju “agnostičke tendencije”, kao i “zahtjevi za potpunom etičkom i
moralnom autonomijom”, glavni su izazovi za kršćansku vjeru u današnjem društveno–kulturnom
kontekstu, kazao je Benedikt XVI., obraćajući se nazočnim biskupima u bazilici Sv.
Petra, iako u narodu postoji – primijetio je Papa – čvrsta duhovna baza, koja se manifestira
“u pozornosti prema zahtjevima kršćanskog života, u intimnoj potrebi za Bogom, u otkrivanju
vrednote molitve, u poštivanju prema svećeniku i njegovoj službi”. U dvorani Pavla
VI. Papa je u katehezi govorio o liku sv. Klementa, rimskog biskupa, trećeg Petrovog
nasljednika, započinjući ciklus o apostolskim Ocima i meditirajući poglavito o Poslanici
Korinćanima, zajednici zahvaćenoj teškim podjelama, gdje se susreću aktualne teme
– dakle kao danas – o identitetu Crkve i njezinu poslanju. Prije svega – piše Klement
Korinćanima da bi ih izmirio – “postoji radostan navještaj milosti koja spašava”. “Riječ
je o naviještaju koji radošću ispunja naš život i sigurnošću naše djelovanje: Gospodin
nas uvijek pretječe svojom dobrotom i Gospodinova dobrota je uvijek veća od svih naših
grijeha. Ali, potrebno je da se trudimo na način dostojan primljenoga dara i odgovorimo
na naviještaj spasenja velikodušnim i hrabrim obraćenjem”. Klement u svojoj
Poslanici otkriva svoj ideal Crkve, okupljene istim Duhom milosti koji puše u različitim
članovima Krista, “u kojemu su svi, ujedinjeni bez razdioba, članovi jedni drugih.
“Jasna razlika između ‘laika’ i hijerarhije nikako ne znači suprotstavljanje,
nego samo organsku vezu jednoga tijela, organizma, s različitim dužnostima. Crkva,
ustvari, nije mjesto konfuzije i anarhije, gdje netko u svakom trenutku može raditi
ono što hoće: svatko u tome organizmu, s artikuliranom strukturom vrši svoju
službu prema primljenom pozivu”. Klement zaključuje s velikom molitvom, najstarijom
molitvom nakon tekstova Novog Zavjeta – primijetio je Sveti Otac – za političke institucije,
u eventualnim sutrašnjim progonima kršćana. Ustvari “treba moliti za progonitelje
kako učini Isus na Križu”. Molitva – istaknuo je Papa – koja vodi, tijekom stoljeća,
stajalište kršćana u odnosu na politiku i Državu. Ustvari moleći za vlasti, Klement
priznaje legitimnost političkih institucija, u isto vrijeme je zabrinut za njih “kako
bi vlast koju im je Bog dao vršili u miru” i “ s milosrđem”.“Car, vladar, nije
sve. Postoji i druga suverenost, čiji izvor i bit nije ovaj svijet, nego dolazi ‘odozgo’;
to je Istina koja i u odnosu na Državu ima pravo biti slušana”.