Novi vidik potpore nerazvijenima

Prestati s potporom u naravi, izuzevši žurne slučajeve rješavanja humanitarnih kriza i kroničnih nestašica, promicati potporu u novcu ili prehrambenim bonovima – predložila je Organizacija Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu (FAO) u izvješću za 2006. godinu. Zašto prijeći od slanja hrane na slanje novca ili bonova za hranu? Zato jer postoji osnovana sumnja i stvarni dokazi – pojasnio je glavni ravnatelj FAO, Jacques Diouf – da pomoć u naravi, ako nije žurno potrebna za spašavanje ljudskih života, ostavlja negativne posljedice na proizvođače i lokalna tržišta zemalja kojima je namijenjena, a može također poremetiti ravnotežu međunarodnoga tržišta. Osim toga, postoje propisi o prehrambenoj potpori kupljenoj u zemlji donatora, zbog kojih se polovica namjenskih sredstava potroši za dostavu potpore. Prema procjenama na svjetskoj razini trećina novaca ide za troškove dostave potpore u naravi.
Polovica se prehrambene potpore, od deset milijuna tona hrane, podijeli u izvanrednim stanjima, koja su se udvostručila u posljednja dva desetljeća, u Africi su se čak utrostručila. Prehrambenu potporu danas dobiva 39 država, prednjači Sjeverna Koreja, zatim Etiopija i Bangladeš. Među zemljama donatorima prednjače Sjedinjene Američke Države, koje daju 50% od potpore u naravi, dok europske zemlje uglavnom pridonose u novcu. Veliki se zaokret dogodio s Kinom, od zemlje korisnika danas je postala četvrti svjetski donator.Izvješće će izazvati živu raspravu unutar humanitarnih agencija, na prvome mjestu Svjetskoga prehrambenoga programa koji dijeli polovicu od sve potpore u naravi. Među pitanjima koja treba riješiti u prvome redu jest nadzor nad prilivom novca u zemlje koje ne jamče uvijek poštenje i transparentnost javne uprave. O svemu se mora pregovarati između zemalja donatora i zemalja primatelja, treba napose ispitivati svaki slučaj kako koristiti raspoloživa sredstva u potpori najsiromašnijima.