O zbivanjima u Crkvi u Hrvata – pripremio Vedran Šmitran
Kroz korizmenu molitvu osluškujmo Božju riječ, kroz milostinju gledajmo odnos
prema bližnjemu, a kroz post uočimo čime se hranimo, koje to vrednote stavljamo na
prvo mjesto u svome životu – poziv je koji i ove Korizme stoji pred svakim vjernikom,
a uputio ga je splitsko-makarski nadbiskup metropolit Marin Barišić, predvodeći na
Pepelnicu svečano euharistijsko slavlje u splitskoj katedrali Svetoga Dujma. Korizma
nije znak neke pesimističnosti i zatvorenosti, nego vrijeme otvorenosti za Božju ljubav
– istaknuo je nadbiskup Barišić, kazavši kako upravo o toj ljubavi govori i papa Benedikt
XVI. u svojoj korizmenoj poruci, naslovljenoj svetopisamskim riječima: «Gledat će
onoga koga su proboli». Ali, o tome mediji šute; tržište nema što ponuditi te ostaje
nijemo i gluho, jer današnji mentalitet to ne može razumjeti. Potpuno sebedarje i
praštanje razumije samo onaj tko ljubi – zaključio je splitsko-makarski nadbiskup,
poručivši da će sve ono što znači odricanje i žrtvu u ovo vrijeme, biti ono što će
nam iz praha potvrditi rađanje novoga života. Apostolski Nuncij u Bosni i Hercegovini
nadbiskup Alessandro D'Errico prošloga je tjedna boravio u posjetu Banjoj Luci,
odnosno Banjolučkoj biskupiji. Prvoga dana svoga boravka, 21. veljače, s domaćim biskupom
Franjom Komaricom predvodio je u katedrali Svetoga Bonaventure misno slavlje o početku
Korizme, istaknuvši pritom «posebnu trajnu brigu Svete Stolice i Svetoga Oca za Banjolučku
biskupiju, koja je u nedavnome ratu dala svima svijetao primjer vjernosti i postojanosti
u življenju Evanđelja». U četvrtak se nuncij, u pratnji biskupa Komarice, susreo s
političkim dužnosnicima Republike Srpske, a pritom je istaknuo potrebu povratka i
ostanka iseljenih i prognanih Hrvata-katolika na tome području, tražeći da im se osigura
fizička sigurnost i obnavljanje domova, ali i radna mjesta. Na koncu valja posebno
spomenuti kako je tijekom ovih susretâ spomenut i Katolički školski centar u Banjoj
Luci, koji je – prema mišljenju tamošnje vlasti – u relativno kratkom vremenu uspio
zadobiti zavidan imidž i postati jednom od najuzornijih škola u cijeloj Republici
Srpskoj. U Sarajevu je 16. veljače, pod predsjedanjem nadbiskupa vrhbosanskog
kardinala Vinka Puljića, održana zaključna sjednica Dodatnoga biskupijskog postupka
u Kauzi beatifikacije Sluge Božjega Petra Barbarića. Informativni biskupijski postupak
završen je još 1943. godine u Sarajevu, ali je čitav proces bio gotovo zaustavljen
nakon dolaska komunista, koji su oskvrnuli Petrov grob i sakrili njegove zemne ostatke.
No, oni su čudesno pronađeni 1998. godine, a bili su zazidani u podrumu Travničkoga
sjemeništa, koje se – nakon što je vraćeno Crkvi – te 1998. godine upravo obnavljalo.
Upravo završenim Dodatnim biskupijskim postupkom dokazano je da je kroz sve vrijeme
u narodu postojao glas svetosti sluge Božjega Petra Barbarića, čime je proces preuzeo
Zbor za proglašenje svetih i blaženih u Rimu, gdje se trebaju dokazati herojske kreposti
i svetost života. Govoreći na zaključnoj sjednici u Sarajevu, kardinal Puljić je istaknuo
zanimljivu sličnost između Petra Barbarića i svete Male Terezije; ne samo da su živjeli
u isto vrijeme – pred kraj 19. stoljeća – nego su i svetost postigli na isti način:
unoseći ljubav i heroizam kreposti u svakodnevni život i naizgled obične stvari i
dužnosti, čime svjedoče kako svetost nije privilegij za neke, već poziv za sve. Kardinal
Puljić ovom je prigodom zahvalio svima koji su do sada radili na Petrovoj kauzi, a
među njima i nedavno preminulim isusovcima ocu Rudolfu Brajičiću i ocu Vladimiru Pribaniću. U
povodu 100. dana od preminuća oca Celestina Tomića, a u zahvalu Bogu za svako
dobro koje je izveo po njemu, Hrvatska provincija svetoga Jeronima franjevaca konventualaca
posthumno je objavila njegovo djelo «Vjera i postojanje sotone». Autor na ovo pitanje
odgovara kao bibličar, izlažući također crkveni nauk, kao i povijesni prikaz ovoga
pitanja. Đavao je inteligentno biće; njegova borba redovito nije otvorena, nego iz
zasjede, a k tome moramo imati na umu da u nama samima ima saveznika, to jest u našoj
ranjenoj naravi. Stoga otac Celestin podsjeća da Isus ističe kao poglavito oružje
molitvu i post (Mk 9,29), te da se duhovna borba u Crkvi nastavlja do svršetka svijeta,
ali i to da je Crkva – uz Kristovu milost – sigurna u konačnu pobjedu.