Kardinal Biffi o dva vidika Korizme: obraćenju i smrti u vidiku otkupljenja
(26. veljače 2007. – RV) Postojanje nevidljivoga svijeta, koji upućuje na spoznavanje
božanskih stvorenja koje poriče kultura pozitivističkoga scijentizma, i potreba obraćenja
srca kako bi se svjesno izabrao Bog, umjesto zla; te, u tom vidiku, vrijednost kajanja
u odnosu na osjećaj za grijeh i vrednota života življenoga u nadi da postoji zagrobni
život, umjesto ništavila – neke su od temâ o kojima je kardinal Giacomo Biffi, umirovljeni
bolonjski nadbiskup, govorio u prva tri razmatranja na korizmenim duhovnim vježbama
koje su, u nazočnosti Svetoga Oca i članova Rimske kurije, započele jučer popodne.
Po svojoj naravi, čovjek teško shvaća postojanje nevidljivoga svijeta, odnosno
pretpostavku nekog drugog mjesta, koje je daleko od opažanja njegovih osjetila. Ali,
predhodno izuzeti postojanje zagrobnoga života, prije svega je neracionalno ponašanje
- jer čovjek, koji nije sveznajući, ne može tražiti sigurno potvrdu onoga što se ne
vidi i ne dodiruje – te je to u biti osuda na život bez smisla. Otvoriti se za mogućnost
nevidljivoga svijeta, znači, naprotiv, naći se pred svijetom u kojemu je moguće svako
iznenađenje, i koji ne isključuje, primjerice, anđele – to je, ukratko bilo razmišljanje
kojim je kardinal Biffi započeo duhovne vježbe, i tijekom kojega je napomenuo kako
je i vjernik u opasnosti da širinu božanskih stvari svede na mjeru vlastite malenosti.
Tijekom današnja dva razmatranja, kardinal je govorio o dva vidika o kojima Korizma
posebno pozorno razmišlja: o obraćenju, te stoga o osjećaju za grijeh i pokajanje
koje spašava, te o smrti u vidiku otkupljenja. Korizmena je liturgija obilježena rečenicom
„Obratite se i vjerujte Evanđelju“. Ovo vrijeme, dakle, nije vrijeme dano vjerniku
kako bi ustvrdio „ima li“ nešto što treba u sebi promijeniti, nego „što“ valja promijeniti
– istaknuo je kardinal te napomenuo kako obraćenje, odnosno promjena smjera na životnome
putu, započinje u srcu, unutarnjim pokajanjem. Plod istinskoga pokajanja jest nezaobilazna
radost. Danas se kaže kako nema pokajanja, jer se izgubio osjećaj za grijeh - primijetio
je nadalje kardinal. Pa ipak – dodao je – to nije potpuno istinito, jer je naše doba
obilježeno stalnim prijavama zlih djela, u medijima i na sudovima. To onda znači da
postoji osjećaj za grijeh, ali za grijeh drugih – istaknuo je kardinal. Međutim, pokajanje
koje spašava, sastoji se u priznavanju vlastitih grijeha, jer odvajanje od grijeha,
približava Bogu. Govoreći o obredu pepeljenja na početku Korizme, te o rečenici
koja prati taj obred – Sjeti se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti
– kardinal je napomenuo kako u svijetu koji ne priznaje nevidljivi svijet, smrt znači
poraz. Život kojemu je, prema određenome mentalitetu, određeno da završi u praznini,
čini praznim i ono što se radi za života, te stoga i najizopačeniji život, kao i onaj
najvelikodušniji, prema tom viđenju, na koncu su, naizgled, nagrađeni na isti način.
Isti taj mentalitet gotovo niječe smrt, izbjegavajući govoriti o njoj – primijetio
je nadalje kardinal te dodao kako sve veći broj samoubojstava i izgubljenih mladih
života na povratku iz disco klubova, tragični su znak života potrošenoga bez smisla.
Tu je velika razlika u evanđeoskoj poruci. Kršćanin ne cenzurira misao o smrti, ne
stidi se straha koji osjeća, jer je to isto iskusio njegov Gospodin – kazao je kardinal
te potaknuo pastire Crkve da izbjegavaju određeno ograničenje koje priječi razmišljanje
o smrti. Čovjeka ne treba dovesti toliko do izbora između budućega života, o kojemu
ne zna ništa, i ugodnoga sadašnjeg života, koliko do toga da izabere između života
bez smisla koji završava u praznini, i nade u događaj koji će nam dati smisao i cilj,
odnosno Uskrsnuće. Eto zašto Pepelnica nije nikada odvojena od Uskrsa. Ona ne označava
toliko ono što ćemo postati, nego ono što bismo mogli postati kad ne bismo otvorili
srce nevidljivome svijetu koji obuhvaća događaj Spasenja. Naš bi život bez Boga bio
upravo plamen koji završava u šaci ugašenoga pepela – kazao je na koncu kardinal Biffi.