Laicistički mentalitet protiv vjerske slobode

(23. veljače 2007. – RV) Osnovna je dužnost svake osobe oblikovati vlastitu savjest, poglavito kršćanina koji je pozvan oblikovati je na osnovi crkvenoga Učiteljstva i u svakodnevici svjedočiti učinke toga – kazao je kardinal Javier Lozano Barragán, govoreći na Međunarodnome kongresu „Kršćanska savjest u potpori prava na život“ koji se održava u Vatikanu. Međunarodni stručnjaci raspravljaju o veoma važnim i aktualnim etičkim temama, među kojima i pravo vjernika na priziv u savjesti kad je u opasnosti ljudski život.
Osvrnuvši se na kongresna izlaganja u razgovoru za našu radio postaju, biskup Elio Sgreccia, predsjednik Papinske akademije za život, kazao je kako skup ima dvostruki cilj: Na prvome mjestu želi se istaknuti identitet kršćanske savjesti, što znači biti kršćanin i imati sposobno prosuđivanje u usmjeravanju svakodnevice, poglavito kad je u pitanju obrana života u današnjem kontekstu, potom raspraviti o novim problemima povezanima s prizivom u savjesti. O prizivu u savjesti dosad se govorilo obzirom na vojsku i rat, pobačaj i sterilizaciju, a sada imamo pitanje kemijskoga pobačaja, pilule RU486 i svih drugih sredstava koja se kao cjepiva rabe čak i u nerazvijenome svijetu. Čitava praksa koja priječi implantaciju embrija, te abortivna praksa predmet su priziva u savjesti. Jasno je da se djelatnici jedne i druge prakse nalaze pred prizivom u kršćanskoj savjesti. Novi je problem eutanazija, te problemi povezani s obitelju. U Španjolskoj imamo problem sklapanja istospolnih brakova; postavlja se pitanje – može li se matičar-katolik pozvati na priziv u savjesti? Potrebno je pojasniti novosti na ovome polju. Ako mislimo da je savjest osobna iskaznica, kompas osobe u današnjem pluralizmu, u kontrastu i pomutnji ideja, vidimo da nije lako oblikovati kršćansku svijest, koja je zadnja obrana u demokraciji; držim da je očita suvremenost i važnost ovoga skupa – zaključio je biskup Sgreccia i dodao kako postoji opasnost da se u Europi zbog laicističkoga mentaliteta usvoje zakoni protivni vjerskoj slobodi i slobodi savjesti. Ne započinju uzalud preporuke, smjernice koje dolaze od Europe, s upozorenjem: „Pozivaju se vlade da zakone usklade s ovom točkom“, a tiče se upravo spomenutih pitanja. Zanimljivo je da, dok se s pravom useljenicima ne želi nametnuti ponašanja koja vrijeđaju njihovu vjersku osjetljivost, u nekim se zemljama čak propisuje kako se odijevati ili o vjerskim slikama izloženim u javnosti, a u Engleskoj se od katoličkih agencija za posvajanje djece zahtijeva da se odreknu toga što je bitno za moralno prosuđivanje.
Na upit ne nalaze li se kršćani na demokratskome Zapadu, braneći život i etička načela, pred suptilnim oblicima progonstva, kazao je da se to, ako se pod progonom misli na nasilnu smrt, rijetko događa u demokratskim režimima. Nedavno se dogodilo u Turskoj. Ono što se prakticira puno je suptilnije. Riječ je o marginalizaciji, isključivanju iz struke; to da se vlastito zanimanje ne može, ostajući pri vlastitom uvjerenju, dostojanstveno obavljati, u društvu koje bi, budući da je demokratsko, moralo svima zajamčiti prostor kako bi po vlastitoj savjesti mogli raditi. Ta se opasnost od marginalizacije i suptilnoga progonstva može očekivati, čak je negdje na djelu – zaključio je biskup Sgreccia.