(19. veljače 2007. – RV) Uvijek crpite iz Božje Riječi i zauzmite ponizno držanje
u priznavanju grijeha u Crkvi i svome životu – kazao je Benedikt XVI., razgovarajući
u subotu, 17. veljače, sa studentima bogoslovije u Rimskome sjemeništu, koje je posjetio
za blagdan nebeske zaštitnice 'Gospe od Povjerenja'. Odgovarajući na pitanja studenata,
Papa je istaknuo koliko je važno živjeti Euharistiju, promatrati patnju kao učiteljicu
života, te ne vjerovati onome tko obećava veseo i udoban život. U prijateljskome razgovoru
sa studentima, Benedikt XVI. je dotaknuo teme povezane s razlučivanjem i dosljednošću
s opredjeljenjem za Boga. Na upit jednoga studenta kako se postaviti nasuprot
grijeha i karijerizma u Crkvi, odgovorio je kako nije lagano njegovo pitanje. Ali
Gospodin zna, znao je od početka da u Crkvi ima i grijeha, a za našu poniznost je
važno to priznati i vidjeti grijeh ne samo u drugima, u strukturama, u visokim hijerarhijskim
službama, nego i u sebi samima. Tako, biti ponizniji sa sobom i naučiti da pred Gospodinom
nije važan položaj, nego je važno biti u njegovoj ljubavi i učiniti da njegova ljubav
sja – kazao je Papa. O tome kako se ponašati nasuprot boli, Papa je istaknuo kako
je prije svega potrebno shvatiti da je patnja bitna za ljudsko sazrijevanje. Sam je
Isus rekao, dodao je Papa, kako će trpjeti za spasenje svijeta, a onome tko ga želi
slijediti da uzme vlastiti križ. Uvijek smo kao Petar koji kaže Gospodinu: ne,
Gospodine! To se ne smije Tebi dogoditi, Ti ne smiješ trpjeti, mi ne želimo nositi
križ, želimo stvoriti ljudskije, ljepše kraljevstvo na zemlji. To je potpuno pogrješno:
laže tko obećava samo veseo i udobniji život: jer nije to čovjekova istina, a potom
ne treba bježati u lažni raj i upravo se stoga ne dopire do radosti nego do samouništenja
– kazao je. Kršćanstvo nam naviješta radost, ustvrdio je Benedikt XVI., radost koja
raste na putu ljubavi, putu povezanom s križem. U svakom slučaju potrebno je zauzimanje
pred patnjom. Moramo učiniti što je moguće kako bi pobijedili patnju čovještva i kako
bismo pomogli trpećima, koji su veoma brojni u svijetu; kako bismo našli dobar život
i bili oslobođeni od zala koja sami prouzrokujemo: gladi, epidemija i drugoga. Onima
koji se pripremaju za svećeništvo, kako bi se sučelili s napornim razlučivanjem, Papa
je savjetovao da stalno crpe snagu iz Božje Riječi, koju treba čitati u zajedništvu
Crkve ali i osobno, tumačiti kao glas Gospodnji koji danas govori. Na upit kako se
nositi s ljudskom slabošću, kad prevladava svijest da smo daleko od istinite dosljednosti
s odgovorom na Božji poziv, za koji brojni misle da je čvrsto i hrabro izgovoren.
Papa je odgovorio kako je dobro poznavati vlastitu slabost jer tako znamo da nam je
potrebna Gospodinova milost. Gospodin nas tješi. U apostolskom zboru nije bio samo
Juda, nego i dobri apostoli. Petar je posrnuo, a Gospodin više puta kori sporost,
zatvaranje njihova srca, njihovu malovjernost. Dakle, to nam očituje kako nitko od
nas nije na visini tako velikoga odgovora na Božji poziv. Pri takvoj svijesti, dodao
je Papa, potrebno je stanje stalnoga obraćenja. Priznati da nam je potrebno stalno
obraćenje, koje nikad nismo potpuno dostigli; prihvatiti svoju krhkost, ali ostati
na putu, ne predati se nego ići naprijed i pomoću sakramenta pomirenja uvijek se nanovo
obraćati, iznova započinjati i tako rasti, sazrijevati za Gospodina, u svome zajedništvu
s Gospodinom. Sveti je Otac pojasnio da je potrebna ustrajnost. I upravo zbog ustrajnosti,
istaknuo je Papa, kardinal Martini je zahvalio Gospodinu. U pismu upućenom Svetome
Ocu, kardinal je zahvalio na čestitci za svoj 80. rođendan, tvrdeći kako su upravo
uvijek potrebne milost i ustrajnost. Onome tko pristupa svećeničkom ređenju, Benedikt
XVI. savjetovao je da ne zanemari Euharistiju i časoslov, da gaji prijateljstvo sa
svećenicima i laicima. Osvrnuvši se na svoj teološki studij, kazao je kako je najviše
volio filozofiju, i kritičko tumačenje Svetoga Pisma. Od samoga početka očaravao me
lik svetoga Augustina i potom njegova škola u Srednjem vijeku, sveti Bonaventura,
veliki franjevci, lik svetoga Franje. Za mene je poglavito bila zadivljujuća velika
humanost svetoga Augustina. Morao sam se duhovno boriti kako bi malo pomalo pronašao
pristup Riječi Božjoj, životu s Bogom, velikome „DA“ njegovoj Crkvi – povjerio je
Sveti Otac.