Don Gianni Toni - Lica bijeloga vlaka

(18. veljače 2007. – RV) Po uzoru dobroga Samaritanca Crkva je uvijek očitovala posebnu skrb za bolesnike, a uvijek stoji uz trpeće i umiruće, nastojeći u tim znakovitim trenutcima ljudskoga postojanja očuvati njihovo dostojanstvo – stoji u poruci pape Benedikta XVI. za Svjetski dan bolesnika, naslovljenoj „Pastoralna i duhovna skrb bolesnika s neizlječivim bolestima“. Don Gianni Toni, kapelan u Lourdesu, u knjizi „Lica bijeloga vlaka“ donosi svjedočanstva bolesnika, prikupljena tijekom hodočašća u Lourdes. Nadbiskup Angelo Comastri, Papin vikar za Grad Vatikan, napisao je predgovor, a u razgovoru za naš radio kazao je kako knjiga donosi predivne ispovijedi približavanja Bogu i Blaženoj Djevici, Majci Božjoj: ispovijedi bolesnika svih uzrasta, svjedočanstva podvornika koji čak plaćaju kako bi mogli služiti bolesnoj braći. Povjeravanja bolesnika nam pokazuju gdje treba tražiti sreću. Sreća je u nesebičnome darivanju za druge. Kada se služi drugima, osjeća se radost koja ne pripada ovome svijetu. To je veliki poziv odgojiteljima, roditeljima i mladima: nemojte tražiti sreću tamo gdje je nema, tražite je gdje se uistinu nalazi, tražite je služeći braći, jer se tako približavamo Bogu, Onome koji je apostolima prao noge. U tim se ispovijedima doživljava otajstvo, božansko dotiče ljudsko, a sve treba živjeti s velikom poniznošću služeći braći, stavljajući se u stanje služenja. U tom se stanju otkriva druga dimenzija, drugačiji svijet, različit od blještavila koje nam predstavlja današnje društvo. Taj drugi svijet je zaista sretan svijet – kazao je nadbiskup. Na primjedbu kako se u knjizi govori o čudesima, kazao je kako postoje brojne vrste čudesa. Ljudi najviše cijene i žele ozdravljenja. Ali prava čudesa su unutarnja ozdravljenja, ona koja nenadano otvaraju oči pred Božjim otajstvom, otajstvom ljubavi. Tada se sve mijenja, osoba se preobražava i nalazi smisao života, smisao koji zadovoljava život i potvrđuje istinitost riječi svetoga Augustina: „Stvorio si nas za sebe, Gospodine, – stvorio si nas za beskonačno – a naše je srce nemirno – nema mira – sve dok ne otpočine u Tebi.“ Bijeli vlak vodi hodočašće Mariji, a hodočašće kamo vodi ljude?, zapitao je novinar. Ne vodi ih Mariji nego Isusu, odgovorio je, jer Marija govori: „Učinite to što će vam On reći“. Marija je stvorenje koje više od svakoga drugoga stvorenja zna da samo Bog usrećuje, a kada netko slijedi Marijin put, kad se približi Mariji, Marija upire prstom u Isusa, šalje nas k Njemu. To je njezina uloga: uloga majke, a Marijina je uloga pokazati nam pravi put i podsjetiti nas na stranice Evanđelja koje zaboravljamo. Kada se Marija ukaže, nikada ne govori nove stvari, nego nas podsjeća na ono što zaboravljamo. Marija je pamćenje Crkve i kršćana. Ona je u svome srcu razmišljala Riječ Božju, a nas uči otkriti vrednotu Riječi, kako bismo i mi s njom mogli pjevati hvalospjev „Veliča duša moja“ – zaključio je nadbiskup Comastri.