Crkva i obitelj

(18. veljače 2007. – RV) Crkva koja se bavi Božjim stvarima ne može ne baviti se ljudskim stvarima, jer čovjek je Božja stvar, a ništa se ne može više ticati čovjeka od obitelji – istaknuto je u članku vatikanskoga dnevnika L'Osservatore Romano od 16. veljače, koji se osvrće na polemike koje se ovih dana vode u Italiji, nakon što je Vlada odobrila nacrt zakona o pravima izvanbračnih zajednica. Crkva je dužna govoriti; tko želi, neka sluša, ali neka se od nje ne traži da šuti – stoji u članku, u kojemu se autor nadalje pita zašto Crkva, Papa i biskupi ne mogu govoriti o toliko osjetljivoj i važnoj temi kao što je obitelj. Sudjelujući u raspravi, Crkva ne brani neko političko stajalište, nego jednostavno izvršava svoje poslanje koje je i njezino pravo - slobodno propovijedati vjeru i poučavati svoj socijalni nauk, dajući moralni sud i o stvarima političkoga poretka, ako se one tiču čovjeka i njegova dostojanstva. Niječući to značilo bi nijekati jedno pravo i dužnost – istaknuto je u članku.
Osvrnuvši se u razgovoru za našu radio postaju na ove polemike, kao i na neke iz prošlosti, primjerice o pobačaju i potpomognutoj oplodnji, povjesničar Ernesto Galli della Loggia je napomenuo kako je ovo suočavanje korisno, jer – kako je kazao – postoji Cezar i Bog, i njihov odnos nije jednostavan, on je uvijek pun napetosti. Crkva čini dobro kad brani svoje stajalište, a država pak čini dobro kada održava svoju laičnost, ali to ne znači ušutkivati Crkvu, jer bi to između ostaloga značilo ukloniti ovu živost koja je povezana sa samim kršćanskim identitetom. Mislim da do opreka dolazi zbog toga što kršćanstvo teži izražavanju moralnoga suda o vlasti i njezinome ponašanju; to je činilo od kada se istaknulo u Rimskome carstvu, to je njegovo obilježje, kao uostalom i brojnih religija. Međutim, istovremeno priznaje vlasti autonomiju, ali to ne znači da ne može izreći sud o njoj – kazao je Galli della Loggia.