Otac Gianluigi Pasquale o naravnome zakonu

(15. veljače 2007. – RV) Na poticaj Zbora za nauk vjere i Papinskoga lateranskog sveučilišta, u Rimu je od 12. do 14. veljače održan međunarodni skup na temu „Naravni moralni zakon – problemi i perspektive“, tijekom kojega se razgovaralo o teološkoj, filozofskoj i pravnoj dimenziji naravnoga moralnog zakona. Rasprave su bile usmjerene utvrđivanju zajedničkoga temelja za interdisciplinarno istraživanje.
Sa skupa je posebice proizišla odgovornost i poziv Katoličke Crkve u održavanju interdisciplinarnosti među teolozima, pravnicima i filozofima, u proučavanju i ponovnome otkrivanju vrednote moralnoga zakona, i posebice naravnoga moralnog zakona – kazao je u razgovoru za našu radio postaju kapucin otac Gianluigi Pasquale, predsjednik Teološkoga studija Laurentianum u Veneciji. Na novinarov upit zašto se naravni moralni zakon često odbacuje, otac Pasquale je pojasnio kako postoji jedna vrsta pravnoga načina rada koji bi želio prikazati istinskim ono što je demokratski dogovor o nekim navodnim pravima pozitivnoga prava koja nisu uvijek transparentna u naravnome moralnom zakonu. Posljedice toga vezane su uz određeni relativizam, koji se pojavljuje kao odvajanje između naravnoga zakona, i nekih prava koja dolaze ponajviše od malih skupina na vlasti koje žele imati odjeka, a koje su ponekad, ako ih ne vodi zdrav razum, potpuno u suprotnosti, u ovom slučaju, s naravnim zakonom. Na novinarovu primjedbu kako se ponekad čini da je Crkva sama u obrani naravnoga zakona, o. Pasquale je kazao kako izgleda da je Katolička Crkva jedina koja je sigurna da su moralni zakon i naravni moralni zakon vrlo važni. Ali, važno je da ona ima tradiciju koja ju potiče da ide naprijed, u hrabrome i odlučnome naviještanju onoga što je uvijek smatrala pravednim za očuvanje dobra same osobe. U suprotnome, postoji opasnost od pozitivnoga prava potpuno odvojenoga od naravnoga zakona i od naravnoga moralnog zakona, koji onda više ne brani vrednote pojedine osobe – napomenuo je o. Pasquale.