(14. veljače 2007. – RV) Ljubav između muškarca i žene u početku je ljudske obitelji,
a bračni par muškarca i žene ima svoj temelj u izvornome Božjem nacrtu – kazao je
biskup Vincenzo Paglia govoreći zaručnicima koji se po tradiciji prije svetoga Valentina
„za spomen na zaruke“ okupljaju u prvostolnici u gradu Terni. Učestalost svađâ i rastavâ
navodi na pomišljanje kako je nemoguća trajna ljubav – primijetio je biskup i dodao
da je okupljanje zaručnika svjedočilo suprotno, želeći da teškoće, kojih će biti,
ne zatru ljubav. Govoreći za naš Radio o spomenu svetoga Valentina, biskup je kazao
kako se proslavlja u cijelome svijetu, te da je važno da u svijetu, gdje nasilje sve
više uzima maha, slavljenje ljubavi može pridonijeti određivanju nove perspektive.
U tom smislu sveti Valentin može biti mali kamenčić velikoga mozaika ljubavi koji
treba izgraditi. Osvrćući se na lik svetoga Valentina kazao je kako je zbog svoje
ljubavi prema siromašnima i svojih upravljačkih sposobnosti baš u Terniju bio izabran
za biskupa, a poznato je da je kao biskup ozdravljao bolesne – kazao je i dodao da
je on zaštitnik zaljubljenih, jer je, prema predaji, pomogao da rimski vojnik, nakon
krštenja, oženi jednu kršćansku djevojku. Stoga se brojni zaljubljeni utječu njegovom
zagovoru – kazao je biskup. Govoreći o današnjoj mladeži, kazao je kako se mladi
sve teže odlučuju za brak, ili ga pak ne zamišljaju životnom perspektivom. Stoga je
skup više od dvjesta parova zaručnika, koji su molili da njihova ljubav vječno traje,
na mene ostavio snažan dojam. Veoma je znakovito u svijetu, koji ne poznaje vječnu
ljubav, vidjeti te mlade koji shvaćaju da prava ljubav ili vječno traje ili nije ljubav.
Zanimljiv je povratak takvoga shvaćanja: prihvatiti ljubav koja zahtijeva vječnost
– primijetio je biskup. Na primjedbu našega novinara kako se kršćanstvo često shvaća
kao zabrana ljubavi, kazao je da je takvo shvaćanje nepravedno, jer nije tako. Kako
Evanđelje shvaća ljubav, ako promatramo razliku između ljubavi Dobroga Pastira i ljubavi
nekoga plaćenika, ljubav Dobroga Pastira jest darivanje drugome. Očito je kako prihvaćanje
drugoga zahtijeva odbacivanje od vlastitoga egoizma. Ali ako se samo govori „DA“ samome
sebi, onda je to „NE“ životu, drugima i rastu. U tome smislu, vjerojatno, i u nama
treba porasti sposobnost kako bismo predstavili Crkvu koja zna voljeti, koja će biti
majka, koja zna biti uz one kojima je potrebna ljubav, potpora i druženje. Sve se
više osjeća potreba za Crkvom koja zna očitovati veliko lice, snažno ali i zahtjevno
– zaključio je biskup Paglia.