Bez poštovanja naravnoga zakona, život, obitelj i društvo, žrtve su etičkoga relativizma – istaknuo je papa Benedikt XVI.

(12. veljače 2007. – RV) Bez poštovanja naravnoga zakona, život, obitelj i društvo, žrtve su etičkoga relativizma – istaknuo je papa Benedikt XVI. u govoru sudionicima Međunarodnoga kongresa o naravnome zakonu, koji je potaknulo Papinsko lateransko sveučilište. Znanosti i vjera mogu, i trebaju, dijalogizirati, samo ako se nikada ne zaboravi da sve ono što je znanstveno moguće, nije i etički dopušteno – istaknuo je Papa u svom dugom govoru skupini od oko 200 teologa, pravnika i znanstvenika, sudionika na spomenutome kongresu.
Iza ljudskoga djelovanja vreba iskušenje – zaboraviti na postojanje Boga, te iznevjeriti zakon koji je upisan u ljudsko srce, i koji dolazi prije svakoga ljudskog zakona, svake spoznaje koju znanost otkrije, i koji odgovara na prvo i najopćenitije načelo koje glasi: „činiti dobro i izbjegavati zlo“. Naprotiv, poštovanje života, pravo na slobodu, potreba pravednosti i solidarnosti koja proizlazi iz toga načela, često su kršeni od samovolje moći ili ideološke manipulacije, rezultata određenoga viđenja čovjeka i svijeta koje u temelju nema nikakav etički kodeks, nego teži obožavanju napretka – to su ukratko misli na kojima je Sveti Otac razvio svoj govor. Svi vidimo velike prednosti toga napretka, ali sve više vidimo kako prijeti i uništavanje dara prirode zbog jačine našega djelovanja. Postoji još jedna opasnost, manje vidljiva, ali ne i manje uznemirujuća: metoda koja nam omogućuje bolje upoznavanje razumskih struktura materije, i koja nas čini sve nesposobnijima vidjeti izvor te racionalnosti, odnosno stvoriteljski razum. Zbog toga je žurno potrebno razmisliti o naravnome zakonu kao o izvoru normi koje predhode bilo kojemu ljudskom zakonu. Takvo je načelo poštovanja ljudskoga života, od njegova začeća pa do njegove prirodne smrti, - istaknuo je Sveti Otac - budući da to dobro života nije čovjekovo vlasništvo, već besplatni Božji dar. Takva je i dužnost traženja istine, koja je nužna pretpostavka svakoga istinskog sazrijevanja čovjeka – kazao je Papa te spomenuo i bitnu slobodu, pravednost, te solidarnost koja u svakome, posebice u onima koji su u nevolji, potiče nadu u pomoć od onih čija je sudbina bolja od njihove.
Sveti je Otac nadalje upozorio na uvjete koje nalaže pravni pozitivizam, na temelju kojega su, u stvari, privatni interesi pretvoreni u pravâ, kada, naprotiv, temelj svih pravnih poredaka, kako unutarnjih tako i međunarodnih, jest i danas ostaje naravni zakon. On je u konačnici jedina valjana obrana protiv samovolje moći ili prijevara ideološke manipulacije – kazao je Papa te istaknuo kako je stoga prva briga svih, a posebice onih koji imaju javnu odgovornost, pomoći kako bi napredovala moralna svijest. To je temeljni napredak i bez njega svi drugi napredci nisu istinski. Konkretnu primjenu rečenoga, Sveti Otac raspoznaje prije svega u poštovanju obitelji, shvaćene kao intimna zajednica života i bračne ljubavi, koju je utemeljio Stvoritelj, te je stoga to sveta veza – kako kaže Drugi vatikanski sabor - koja ne ovisi o ljudskoj samovolji. Stoga nijedan zakon koji sastave ljudi ne može poremetiti normu koju je napisao Stvoritelj, a da pritom društvo ne bude dramatično ranjeno u dijelu koji je njezin temelj. To zaboraviti značilo bi oslabiti obitelj, kazniti djecu, i budućnost društva učiniti nesigurnom.
Zbog toga osjećam dužnost još jednom istaknuti kako sve ono što je znanstveno moguće, nije i etički dopušteno. Kada tehnika svede ljudsko biće na predmet pokusa, slabijega na koncu prepušta samovolji jačega. Povjeriti se zatvorenih očiju tehnici kao jedinome jamstvu napredka, ne nudeći istovremeno etički kodeks koji svoje korijene uranja u samu stvarnost, koju se proučava i razvija, bilo bi isto kao vršiti nasilje nad ljudskom naravi, s razornim posljedicama za sve. Znanstvenici trebaju također pridonijeti i pomoći u boljem shvaćanju naše odgovornosti za čovjeka i prirodu koja mu je povjerena. Na tom je temelju moguće i potrebno razviti plodan dijalog među vjernicima i onima koji ne vjeruju, među teolozima, filozofima, pravnicima, te ljudima znanosti, koji mogu zakonodavcima pružiti također dragocjeni materijal za život osobe i društva – istaknuo je Sveti Otac.